Subota, 06.06.2020

❤️ BAHRO ❤️ Ne postoji ključanin koji ne poznaje Bahru, jer ko ne poznaje Bahru, taj sigurno nikad nije bio u Ključu.

❤️ BAHRO ❤️

Ne postoji ključanin koji ne poznaje Bahru, jer ko ne poznaje Bahru, taj sigurno nikad nije bio u Ključu.

Bahro je odrastao sa majkom.
Oca se ne sjeća, zna samo majku i ona mu je sve u životu. Majka je pazila na Bahru, a Bahro je volio i slušao majku.
Samo ljubav prema nogometu je parirala majčinskoj ljubavi. Bahro je volio loptu, a kako i ne bi, jer je odrastao kraj najljepšeg nogometnog stadiona na Svijetu.

Sama priroda je udesila mjesto i samo tu je mogao biti nogometni stadion, stadion na rukavcu Sane ispod Lubice.

Najviše je vremena provodio na stadionu.

S prozora porodične kuće bi primjetio da je živo na stadionu i radosno bi prelazio preko pješačkog mosta na Sani do zelenog travnjaka.

Uvijek na terenu i pored njega, spreman da na prvi uzvik trenera ili nekog od igrača donese ono što se od njega traži. Prvi je dolazio na utakmicu, a posljednji odlazio i nikad mu to nije predstavljao problem, jer Bahri je nogomet bio život!

Mijenjali su se igrači, treneri i uprave, samo je Bahro uvijek bio tu, spreman na sve što se od njega traži.

I nije se mjenjao, uvijek je bio onaj nasmijani naivni dječak sa kovrdžavom crnom kosom. Znali su to svi koji dolaze na stadion, voljeli su Bahru, njegovu odanost klubu i poštenje.

Bilo je tu često igre i šale, ali ne pretjerivanja i Bahro se nije ljutio, jer je volio sve ljude, a osjećao je i da oni vole njega.

Bio je tmuran i kišovit dan, kada se Ključem pronijela tužna vijest, prvo tiho, da niko ne može čuti, jer glasnik ne želi vjerovati. Utopio se Bahro u rijeci Sani. Pronađena su tijela Bahre i majke, utopljenih u Sani, nizvodno od kuće i stadiona.

Niko ne zna, kada i kako se to desilo. Ko se prvi našao u nadošloj vodi, a ko je želio pružiti pomoć. Nije bilo svjedoka, samo se nagađalo.
Samo nebo i Ključ su plakali tog dana, a Sana šuti i čuva tajnu.

A legende zauvijek ostaju Legende! ❤️

Sjećanje na Bahru ne blijedi u srcima ključana koji sa sjajem u oku traže njegov lik kada se nađu na stadionu pod Lubicom, koji je bio Bahrin drugi dom.

Iako je tijelom preselio na drugi svijet, njegov pozitivni duh još uvijek je na nogometnom terenu stadiona pod Lubicom.

♥️ ⚽️

Simbol Nogometnog kluba Ključ Bahrudin Hamedović zvani Bahro napustio nas je 13. maja 2013. godine, zajedno sa majkom Fadilom.

Piše: Admir Jakupović ✍️

cenzura.ba
WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com