Utorak, 07.04.2020

Inženjerka hemije Hodžić: Hrana nam je puna aditiva, oni su okidači za karcinom

Suhomesnati proizvodi, slatkiši, paštete, sirevi, umaci, grickalice… samo su neke namirnice, koje svakodnevno jedemo, a koje su pune konzervansa, vještačkih zaslađivača, boja, pojačivača okusa i mirisa, emulgatora, stabilizatora, sredstava za želiranje.

Hodžić: Veoma je teško izračunati koliko dnevno u organizam unesemo aditiva

Crveno označeni aditivi mogu štetiti zdravlju

Svi oni jednim imenom nazivaju se aditivi, a njihova uloga je da industrijsku hranu učine ukusnijom i primaljivijom oku. Nekontrolirano dugoročno konzumiranje aditiva uzrokuje ovisnost, a potom i ozbiljne zdravstvene probleme.

Diplomirani inženjerka hemije Emira Hodžić, stručna saradnica na Odsjeku za hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, kaže kako je veoma teško izračunati koliko dnevno u organizam unesemo aditiva.

– Evropska unija izdala je smjernice koliko bismo dnevno najviše mogli unijeti svakog aditiva. Međutim, veoma je teško, i gotovo nemoguće, pridržavati se toga, jer na mnogim namirnicama naveden je naziv aditiva kojeg one sadrže, ali ne i njegova količina. Ima i hrane na kojoj velikim slovima piše – “bez konzervansa”, a mi onda “poletimo” da kupimo misleći kako je to zdrav proizvod, ne razmišljajući, da su u njemu prisutni drugi aditivi poput boje, zaslađivača, sredstva za želiranje. Nažalost, na našim policama ima i namirnica na kojima uopće ne piše da sadrže aditive, a laboratorijskom analizom utvrdi se suprotno – kaže Hodžić.

Šta onda potrošač može uraditi kako bi zaštitio svoje zdravlje?

– Preostaje jedino pomno iščitati “Pravilnik o prehrambenim aditivima” u kojem, između ostalog, piše i koje su to zakonom dozvoljene količine pojedinih aditiva u nekom proizvodu. Osim toga, prilikom kupovine obavezno treba čitati deklaracije, a u slučaju nejasnoća pitati za pojašnjenje trgovca, ali se ne ustručavati pozvati ni nadležne institucije u našoj zemlji, među kojima je Agencija za sigurnost hrane, i inspekcija.

Kako se aditivi označavaju na deklaraciji?

– Označavaju se sistemom E-brojeva – općeprihvaćenom oznakom u Evropskoj uniji, ali i u ostatku svijeta, a broj koji dolazi iza slova označava vrstu aditiva koji se nalazi u namirnici.

Koliko postoji aditiva i koji su najopasniji?

– Ima ih jako puno, a svi oni koji imaju oznaku – E dozvoljeni su u tačno određenim količinama. Naravno, teško je danas kontrolirati proizvodnju hrane. U trci za profitom i što ukusnijom i primamljivijim hranom, često se prelaze dozvoljene granice, pa nije rijedak slučaj da mnogi proizvodi sadrže daleko veće količine aditiva koje su zakonom propisane.

– Kada govorimo o najštetnijim, među bojama najopanija je smeđa označena sa E154. Smatra se da je kompleksni spoj, koji proizvodi smeđu boju, veoma opasan za zdravlje ljudi. Od konzervansa trebalo bi izbjegavati E210 (benzojeva kiselina), potom nitrite koji se koriste za tretiranje mesa E249 (kalijev nitrit) i E250 (natrijev nitrit), kao i E284 (borna kiselina). Istakla bih i stabilizatore i emulgatore, koji se označavaju sa E 400 i nešto, jer su kompleksni hemijski spojevi koji se vežu za proteine i enzime u organizmu, a sve što se veže za enzime može se ugraditi i u naš DNK. Rezultat je – karcinom.

Koliko je štetna konzervirana hrana?

– Konzervirana hrana nije zdrava i to stoji. Ali, postoje primjeri namirnica koje su u konzerviranom obliku zdravije od načina kako bismo ih pripremili kod kuće. Uzmimo sardinu koja je, prije procesa proizvodnje, morala proći određene kontrole kvaliteta, koje uključuju teške metale, ali i druge štetne komponente koje se mogu naći u ribi, a potom je podvrgnuta samo termičkoj obradi i konzervirana uz dodatak ulja i soli. Sardina koju mi sami kupimo zavisi odakle je izvađena, koliko sadrži teških metala, te kako je pripremljena. Prženje u ulju, što je najčešća metoda pripreme, potpuno je nezdrava, kao i način pečenja na roštilju. Slično je i sa konzerviranim paradajzom i kuhanom mrkvom.

Koje probleme sa zdravljem mogu izazvati aditivi?

– Čak i aditiv, koji nije toliko opasan, može uzrokovati alergiju, potom različite probavne smetnje. Nije čudo što danas veliki broj ljudi ima crijevne bolesti, a već godinama u porastu su autoimune bolesti, kao što su karcinomi, ali i druge vrste autoimunih oboljenja.

Neki aditivi izazivaju i ovisnost…

– Naravno, to su uglavnom slatkiši, gazirana pića koji sadrže ogromne količine vještačkih boja i aroma koje nas privlače. Najbolji primjer je  coca-cola. Što je više pijemo, sve nam se više pije. Tu je i čokolada. Mislim na onu koja ima mali udio kakaa. Danas proizvođači čokolade stavljaju određene spojeve u taj slatkiš kako bi privukli konzumente da je što više jedu.

Može li zdrava hrana sadržavati aditive?

– Pekmezi, marmelade, džemovi, sokovi, koji su pripremljeni na prirodan način, sadrže određenu količinu kiselosti i zaslađivača. Uzmimo primjer soka od ruže, tradicionalnog bh. brenda. On se ne može proizvesti bez dodatka kiselosti, odnosno limuntosa (limunska kiselina E330) i šećera. Dakle, mnogi plodovi (voće i povrće) su, tokom transporta i čuvanja, tretirani određenim konzervansima.

Možemo li aditive u hrani ikako izbjeći?

– Ne možemo! Ako ih i izbjegnemo, to ne znači da se zdravo hranimo. Ono što možemo uraditi za svoje zdravlje je jesti sezonsku hranu koja je uzgojena na našem podneblju. Hrana sa ovog podneblja najviše nam odgovara, a sezonska je najbolja jer je dostigla maksimum kada je riječ o kvaliteti. I na kraju, ali ništa manje važno, potruditi se da što više sami pripremamo hranu.

cenzura.ba
WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com