Subota, 23.01.2021

Pobjeda probosanskih stranaka u Mostaru – poraz Dodika i Čovića

Kako je propao UZP za BiH
Pobjeda probosanskih stranaka u Mostaru – poraz Dodika i Čovića


Foto: Vijesti.ba

Posjete Dodika i Čovića, zajedničke i pojedinačne, Beogradu i Zagrebu, bile su jesenje uvertire za zajednički nastup pred zasjedanje Vijeća sigurnosti UN-a, PIC-a, EU-a, izbore u SAD-u …

… a onda i isplanirane posjete ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, Sergeja Lavrova, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj, i na kraju za izbore u Mostaru i pokušaje rušenja BiH.
Ovaj “savršeni plan” neprijatelja Bosne i Hercegovine savršeno je propao u finalu, na izborima u Mostaru koji su definitvno srušili udruženi zajednički poduhvat Dodika i Čovića.

Piše: Dženana Karup Druško

Udruženi zločinački poduhvat Bobana i Prlića, s jedne, te Karadžića i Krajišnika, s druge strane, protiv Bosne i Hercegovine, dirigiran, osmišljen i podržan iz Srbije i Hrvatske, završio je neslavno za sve njih: Boban je politički uništen i odstranjen (kao i Hrvatska Republika Herceg-Bosna) od Franje Tuđmana; Karadžić, Prlić i Krajišnik su presuđeni u Haagu kao ratni zločinci, čime su propali i planovi o Velikoj Srbiji i Hrvatskoj u granicama nekadašnje banovine.

Težak politički poraz

Udruženi zajednički poduhvat koji su Dragan Čović i Milorad Dodik detaljno pripremali protiv Bosne i Hercegovine očito je trebao svoju kulminaciju doživjeti na lokalnim izborima u Mostaru, no, doživio je – težak politički poraz. Sudeći po onome što smo vidjeli u Mostaru jasno je da se s dovoljnim brojem glasova HDZ-a, uz druge hrvatske stranke koje su izašle na izbore, uključujući 1 do 2 zastupnika SNSD-SDS, pred međunarodnu javnost izađe s unaprijed pripremljenom deklaracijom, osmišljenom u Beogradu i Zagrebu tokom posjeta Čovića i Dodika u jesen 2020. godine.

Mostar je trebao biti “primjer” na koji način druga dva naroda vide BiH – s tim da su Bošnjaci, kako već dugo izvještavaju pojedini mediji, duboko podijeljeni i sukobljeni na čelu s fundamentalističkom SDA – i da se pošalje “snažna slika u svijet” kako su građani hrvatske i srpske nacionalnosti Mostara na izborima dali svoj glas protiv “muslimanskog” koncepta uređenja Mostara i Bosne i Hercegovine, odnosno stvaranju unitarne i građanske države BiH.

Naravno da bi onda ta “multinacionalna vlast” Srba i Hrvata izbacila Bošnjake (na ko zna koji period) iz vlasti u gradu Mostaru. No, na njihovu žalost probosanske stranke mogu doći do magičnog broja od 18 zastupnika, koliko treba za izbor gradonačelnika, odnosno pobijedili su mrzitelje BiH i ljubitelje Mostara kao stolnog grada.

Kompletni scenarij je pao u vodu i sve je bilo jasno kada je Dragan Čović u izbornoj noći rekao da su napravili grešku što su izlazili s 4 politička subjekta, time priznavajući da je HNS s HDZ-om napravio strategiju koja se te noći u Mostaru raspala uspjehom probosanskih stranaka.

U Deklaraciji srpskog i hrvatskog naroda (već prevedenoj na nekoliko jezika) traži se poništenje svih odluka visokih predstavnika i vraćanje “izvornih nadležnosti Dejtona”, uspostava trećeg entiteta, protjerivanje OHR-a i stranaca iz Ustavnog suda BiH… No, Dodik i Čović doživljavaju iste poraze kao i njihovi (zločinački) uzori: od političkih do međunarodnih i pravnih poraza (očekujući i sudske postupke). Iako pojedinci o tome govore, uvjereni smo da (zbog opasnog i budnog NATO-a) rata neće biti i da će razbijači BiH izbjeći sudbinu onih koji su mislili vojno porobiti i “čizmom” zauzeti BiH.

Pripreme

Posjete Dodika i Čovića, zajedničke i pojedinačne, Beogradu i Zagrebu, bile su jesenje uvertire za zajednički nastup pred zasjedanje Vijeća sigurnosti UN-a, PIC-a, EU, izbore u SAD-u (nadajući se da će Tramp pobijediti), a onda i isplanirane posjete ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, Sergeja Lavrova, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj, i na kraju izbore u Mostaru i pokušaje rušenja BiH. Ovaj “savršeni plan” neprijatelja Bosne i Hercegovine savršeno je propao u finalu, na izborima u Mostaru koji su definitvno srušili udruženo zajedničko djelovanje Dodika i Čovića.

Podsjetimo, Dodik je u septembru 2020. posjetio Zorana Milanovića nakon čega je izašao s najavom o zajedničkoj deklaraciji srpskog i hrvatskog naroda u BiH: “Ako se na tome bude insistiralo, vjerovatno će predstavnici dva naroda donijeti zajedničku deklaraciju i tražiti da iziđu iz BiH jer im se osporavaju prava zagarantovana ustavom i Dejtonskim sporazumom.” Slijedi trojni sastanak s Vučićem u Beogradu, a onda serija sastanaka na kojima su precizirani zajednički nastupi i strategija za Mostar.

“Naša namjera je da animiramo Srbe da se uključe i daju svoj glas onima koji okupljaju autentične predstavnike da bi smo imali svoje predstavnike i da sa partnerima pregovaramo o učešću u vlasti”, rekao je Dodik novinarima u Mostaru nakon sastanka sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem. Sastanku, organiziranom nekoliko dana pred izbore, prisustvovali su i najbliži Čovićevi i Dodikovi saradnici, i kandidati HDZ-a i SNSD-a za lokalne izbore.

Strategija pred Vijećem sigurnosti UN-a

Dogovorena strategija je trebala dati rezultate nakon dobro pripremljenih nastupa Dodika i Čovića pred Vijećem sigurnosti UN-a koje je proteklih godina u pravilu uvijek kritikovalo upravo njihove politike, posebno kroz izvještaje koje je slao i šalje visoki predstavnik.

Republika Srpska je, po ustaljenom običaju, u vrijeme kad je Valentin Inzko poslao izvještaj, poslala svoj izvještaj Vijeću sigurnosti UN-u (koji svake godine dobije mjesto u nekom od kontejnera kojima se odvozi smeće iz zgrade UN-a). No, i to je bio još jedan pokušaj da se napravi priprema pred posjetu Lavrova i osujete zaključci oko Dodika i Čovića, a posebno protiv Milana Tegeltije, te kako bi se srušila institucija OHR-a.

Podsjetimo, 25. novembra je organiziran nastup “hrvatskog i srpskog predstavnika” iz BiH, Dragana Čovića i Milorada Dodika, pred ambasadorima Vijeća sigurnosti UN-a, a povodom 25. godišnjice potpisivanja Mirovnog sporazuma u Daytonu, koji se pretvorio u politički i diplomatski debakl i blamažu Ruske Federacije, jer ovaj online skup (tzv. Arria formula), podsjetimo, organizirao je upravo ruski predstavnik u UN-u, Vasilij Nebenzja, koristeći to što je Ruska Federacija predsjedavajuća Vijećem sigurnosti UN-a. Bila je to jedinstvena prilika da cijeli svijet vidi, i uvjeri se, u razmjere neodgoja, brutalnosti i političkog siledžijstva koje su pokazali Dodik i Čović.

Ruska strategija u BiH i snažan odgovor Zapada

Opće je poznato da Ruska ambasada u BiH u pravilu jedina ne podržava (zajedničke) stavove PIC-a. Tako je bilo i pred dolazak Lavrova, kada je ruski ambasador branio Milana Tegeltiju, a uloga ruske ambasade bila je ključna i u organizaciji sastanka Dodika i Lavrova u Istočnom Sarajevu, i Lavrova i Čovića u hotelu Evropa u Sarajevu.

Ruski ambasador je, uz Dodika, nesumnjivo najodgovorniji za skandal s ikonom i po svemu sudeći je završio svoju karijeru. Ali i zbog činjenice da je uvjeravao Lavrova da je antibosanski “protokol” gotova stvar i da (probosanski) članovi Predsjedništva BiH, Šefik Džaferović i Željko Komšić, neće reagirati na antibosanske sastanke i izjave koje su uslijedile iz Istočnog Sarajeva (nakon sastanka). Uz to, sastanci ruskog ambasadora s (odabranim) nosiocima funkcija u pravosuđu se dovode u vezu s nizom optuženja u BiH. Lavrov je iz Bosne i Hercegovine otišao u Rusku Federaciju s dva ogromna poniženja.

Zapad je snažno odgovorio na Dodikove i Čovićeve izjave (o dogovoru dva naroda u BiH) pred Vijećem sigurnosti, od izjava ambasadora najjačih država, stavovima PIC-a (koje su podržale sve članice osim ruskog predstavnika), izvještajima njemačkog eksperta Pribea i britanske sutkinje Korner o stanju u pravosuđu, zatim kroz izvještaje USAID-a i OSCE-a o korupciji do posljednjeg izvještaja glavnog haškog tužitelja, Sergea Bramertza, koji je katastrofalan i za Srbiju i Hrvatsku, ali i za Tužiteljstvo BiH, do snažnih akcija OHR-a, i izjava zapadnih ambasadora i drugih zvaničnika koje su primorale Milana Tegeltiju na ostavku.

Mostar – nada za BiH

Probosanske snage i građani Mostara su na najbolji način uništili UZP i prema Mostaru i prema BiH. Kada smo pomislili da će smjenom Tegeltije razbijačke snage protiv BiH ustuknuti, opet nam se javlja tužiteljstvo, ovaj put kantonalno/županijsko koje je “formiralo predmet” i koje će nam, po svemu sudeći, vrlo brzo “dokazati” da je HDZ pokraden (što je Čović i najavio u izbornoj noći), da su to uradili iz Koalicije (odnosno SDA), da su pokradeni i SNSD-ovci, za šta će vjerovatno optužiti nekoga ko nema nikakve veze s tim, ali je (politička) meta Dodika i Čovića.

Tek sada se vidi značaj demontaže Dodikovog i Čovićevog CIK-a i podrške koju novi saziv CIK-a uživa i od OHR i od drugih međunarodnih institucija. Možda bi Čovićevim tužiteljima i policajcima trebalo citirati kardinala Puljića koji je rekao kako je inertnost Hrvata “koji kukaju kada stvari prođu” pomalo čudna.

“Počnimo od poziva registrirati se u BiH i izaći na izbore. Svi će se ljutiti što drugi odlučuju, a nisu se potrudili dati svoj glas koji će odlučivati. Strategiju ne pravimo na razini naroda, nego na razini stranke. Previše je bilo uskogrudnosti u stvaranju strategije. Ne možemo očekivati da će se netko drugi zauzeti za nas ako mi ne znamo što hoćemo. Kasno smo se sjetili da treba neke stvari rješavati, a sada su nastale i lokalne i međunarodne igre oko hrvatskog pitanja u BiH”, izjavio je kardinal Puljić. Možda, pak, tužilaštvo pronađe krivca u nekima koji su pravili strategiju na nivou hrvatskih stranaka i HNS-a, a ne na nivou naroda.

Pobjeda probosanskh stranaka u Mostaru je historijski važna. Naravno, treba sagledati sve aspekte koji su najbolji za Mostar, ali nesumnjivo da bi Čović bilo kakvo izbacivanje iz vlasti, uz kukanje kardinala Puljića, iskoristio kao dodatne “argumente” za priče o ugroženosti hrvatskog naroda.

Bosanskohercegovački političari probosanske provenijencije moraju biti svjesni da je Mostar u Bosni i Hercegovini i da pripada prvenstveno onima koji u njemu žive – Mostarcima. Bilo kakva isključivost i političarenje može dovesti u pitanje sve ono što su probosanske snage uradile u Mostaru.

Čovic je (već) kažnjen i gubitnik je u Mostaru, kao što jeste, i bit će gubitnik sve dok sanja o trećem entitetu i oživljavanju HRHB koju je ukinuo Franjo Tuđman, uz saglasnot tadašnjeg vrha upravo HRHB. No, demontaža politike o HRHB i ovaj put ovisi od Zagreba, a ne od Dragana Čovića.

Da budućnost Bosne i Hercegovine ne ovisi od Zagreba, Plenkovića, Milanovića, Tuđmana, Čovića, Prlića… (kao ni od Beograda, Vučića, Dodika, Vulina, Dacića, a ni od Moskve) pokazao je upravo Mostar.

Cenzura.ba, izvor (Vijesti.ba)

cenzura.ba
WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com