Ponedjeljak, 30.11.2020

Srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac, grad u kome su živjeli bosanski kraljevi

Bobovac najimpozatnija arhitektonska cjelina, i najznačajniji srednjovjekovni grad. Kraljevski grad u kojem se čuvala kruna bosnakih vladara, i grad u kom su stolovali bosanski kraljevi.

Bobovac je najznačajniji i najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne podignut na strmoj, stepenastoj stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš.

Bobovac, najmoćnija tvrđava bosanskih vladara, prestavlja najznačajniji spomenik današnje BiH. Nekada je ovaj grad bio najčešće boravište Kotromanića, vladara Bosne. Njegova nepristupačnost najviše je doprinjela epitetu neosvojivog. U njemu bi se za vrijeme nemira skrivali vladari sa svojim porodicama, ali i blago koje su posjedovali.

Njegov položaj i konfiguracija terena je omogućavao odbranu i bio je vojno i administrativno sjedište bosanskih kraljeva uz Kraljevu Sutjesku, koja je bila bez fortifikacija i imala više administrativno-politički značaj. U njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu se nalazila i kraljevska grobna kapela za koju se pretpostavlja da je kralj Ostoja naredio da se stara bobovačka crkva preuredi za tu svrhu.

Podigao ga je ban Stjepan II Kotromanić nešto prije polovine 14. vijeka. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II Kotromanića (prva polovina 14. vijeka), preko svih bosanskih kraljeva i sve do prestanka bosanske samostalnosti osmanlijskim osvajanjem (1463.)

Prvi put se u pisanim dokumentima pominje 1349. U Zadarskom arhivu Bobovac se spominje oktobra 1445. i februara 1446. godine.To su rijetke informacije koje po imenu spominju stanovnike nižih društvenih slojeva iz Bobovca.

Zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značaja bio je meta napada osvajača.

U bosansko-srpskom ratu 1350. opsjedao ga je srpski car Stefan Dušan, ali ga nije osvojio.

Septembra 1407. godine grad je osvojila mađarska vojska i jedno vrijeme držala u njemu posadu u težnji da vrati na prijestolje svrgnutog bosanskog kralja Stjepana Ostoju.

Stjepan Tomašević (1461-1463), posljednji bosanski kralj, zbog neposredne opasnosti od Osmanlija, seli kraljevski dvor u Jajce.

Bobovac su Osmanlije opsjedali 19. maja a osvojili 21. maja 1463. nakon samo tri dana borbe. Jedni izvori navode da su se za grad vodile teške borbe i da su Osmanlije pod gradom upotrijebili topove koje im je slao Nijemac Jörg iz Nürnberga. Također se govori da je knez Radak, koji je upravljao u to vrijeme gradom predao Bobovac misleći da će za to biti nagrađen, ali su ga Osmanlije nakon predaje pogubili. Brzi pad Bobovca, za koji se vjerovalo da može izdržati i dvogodišnju opsadu je iznenadio kralja Stjepana Tomaševića i onemogućio ga da sakupi vojsku i dobije stranu pomoć.

Zbog toga su se i posade Visokog i nekih drugih gradova predale bez borbe. Nakon njegovog zauzimanja, Osmanlije su ga razorili ali su zbog njegovog izuzetnog strateškog značaja ponovo sagradili neke objekte potrebne za njihov boravak. Osmanska posada je boravila u Bobovcu sve do 1626. kada je napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavkom osmanskih osvajanja prema sjeveru kada ostaje duboko u pozadini. Kraljevska grobna kapela je rekonstruirana, ali nekim nepriznatim metodama tako da je njena vrijednost umanjena.

Prvi opis kraljevske utvrde donosi Stratimirović 1891. godine, koji uz opis prilaže i skicu koju ocrtava po sjecćanju. Nakon Stratimirovića, mnogim istraživačima dvadesetog stoljeća Bobovac je bio tema za rad. Većina istih zanimala se za historijiat grada. Neki od istraživača koji su se bavili problematikom ove srednjovjekovne utvrde bili su: Ć. Truhelka, H. Kreševljaković kao i M. Mujezinović.

Konkretne podhvate u vezi s istraživanjem ove tvrđave započeo je Anđelić, i to prema uputama Zemaljskog muzeja, čiji je kustos bio. On je paraleno sa istaživačkim poslovima vodio i poslove konzervacije utvrđenja, koje je već tada bilo u poodmakloj fazi raspadanja, obrastao u vegetaciju prekriven slojevima humusa.

Bobovac predstavlja tipično brdskog utvrđenje srednjovjekovne Bosne. Tvrđva je izdignuta na terasama kose tzv. Bobovačke kose iznad potoka Trstionice. Prosječna apsolutna visina kose je oko 800 metara. Bojanovski navodi da je sam položaj grada tipično srednjovjekovni i dobro je odgovarao potrebama obrane prije pojave topova. Bobovac je bio longitudinalna tvrđava, čiji je oblik nastao kao posljedica konfiguracije zemljišta. Kraljevski grad Bobovac je utvrđenje koje je impozantne veličine, te je zahvatao površinu oko 2,20 ha. Prostirao se u pravcu sjever-jug na dužini od oko 425 m, širinine od 30 do 100 m. Bojanovski na terenu zapaža pet prirodnih terasa koje su djelimično vještački usječene u vapnenačke slojeve.

Stanovnici okolnih mjesta ovim terasama dodijelili su imena, tako se razlikuju Donja, Srednja i Gornja ravan, kao i Donji i Gornji grad. Svaka od pomenute tri ravni imala je plato dužine 30 – 40 m, a štirina im je iznosila 5 – 30 m, te su jedna drugu nadvisivale u razini 10 do 15 m. Na Gornjoj ravni Bojanovski je zatekao najviše tragova arhitekture, a najvidljiviji su bili tragovi omanje kule. Na četvrtoj i najprostranijoj terasi, oblika pravokutnika, širine 35, a dužine 25 m, nalazi se Donji grad.

Pored ostataka velike zgrade na istočnoj strani ove terase, tu se još vidi i dvorište sa cisternom, a na manjoj terasi u sjeverozapadnom uglu zaravanka još i tragovi zgrade manjih dimenzija. Gornji i Donji bili su povezani jakim bedemom, a unutara bedema nalazilo se dvorište. Ulaz u ovaj dio grada nalazio se na zidu koji je sa zapadne strane štitio Gornju ravan. Debljina ovih bedema iznosila je 1 – 1,1 m.

Strateški najvažnije kule Bobovca

Kula na Visu, koju Redžić naziva branič kula, štitila je prilaz gradu sa sjeverne strane. Branič kula bila je nepravilnog oblika, a debljina zidova iste iznosila je 3 – 4 m. Pored glavne kule, ova branič kula predstavljala je najtvrđu i strateški najvažniju kulu kraljevskog Bobovca. Na terasi Crkvica bila je smještena kružna kula, kasnije pretvorena u poligon, promjera 4 – 5 m. Kvadra tna kula, čije su strane iznosile 11,5 m, nalazila se iznad glavne gradske kapije. Zidovi ove kule bili su debljine od 1,8 do 1,9 m. Druga pravougaona kula štitila ulaz u šire predvorje kraljevskog dvora. Zidovi ove kule su građeni od različitog materijala, jedan zid kule bio je od drveta, ostali zidovi su bili kameni debljine od 1,05 m. Kvadratna kula, na obronku Visa, bila je isturena 15 m izvan bedema. Pored pomenutih kula na Gradu je bilo još pet kula 6 x 7 m, ukomponiranih u sistem bedema. Bedeme utvrđenja dodatno je štitio jarak ukopan 2 m u dubinu, širine 5 m. Pomenuti jerak se spuštao niz padinu kose duž bedema na sjevernoj strani, na podnožju Visa. Kraljevsku dvor i glavna kula, također, su bili dodatno zaštićeni propavanjem jarka koji je bio manjih dimenzija, i iznosio je 3 x 3 m.

Sa sigurnošću možemo reći da je Bobovac najimpozatnija arhitektonska cjelina, i najznačajniji srednjovjekovni grad. Kraljevski grad u kojem se čuvala kruna bosnakih vladara, i grad u kom su stolovali bosanski kraljevi. Arheološka iskopavanja kraljevskog Bobovca vršena su od 1959. do 1967. godine strane Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Iskopavanja su omogućila da se od zaborava sačuva ovaj bosanski dragulj. Naporedno sa arheološkim iskopavanjima vršena je i konzervacija tvrđave.

U kraljevskom mauzoleju na Bobovcu pronađeno je devet skeleta u pet grobnica. Tu su bili sahranjeni kraljevi Stjepan Dabiša, Stjepan Ostoja, Stjepan Ostojić, Tvrtko II i Stjepan Tomaš. S njima je vjerovatno bio sahranjen i posljednji bosanski kralj, Stjepan Tomašević, čiji su ostaci bili preneseni iz Jajca. Od deveta skeleta, samo jedan pripada ženskoj osobi, koja je sahranjena pored Tvrtka II. Pretpostavlja se da pripada supruzi Tvrtka II, kraljici Doroteji Gorjanskoj. Između grobova kralja Tvrtka II i groba žene za koju se pretpostavlja da je kraljica Doroteja Gorjanska nalazi se dječji grob, za kojeg se pretpostavlja da pripada djetetu Tvrtka II i Doroteje Gorjanske.

Dana 6. novembra 2002. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, historijsko područje “Srednjovjekovni grad Bobovac”, proglasila je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Autor: Nermana Crnčal

cenzura.ba
WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com