Srijeda, 23.09.2020

SVIJET OKO MENE

SVIJET OKO MENE

U prostranstvima moje duše
ispisujem nove retke za sebe…
ne marim za bol…drhtaj…treptaj…
Ogledam se u ogledalu rastanka…
Bol u meni kaže mi da još postojim,
bol u meni čuva sve one koje volim,
bol u meni opominje…

Postoji svijet oko mene…
svijet u kojem živim…
drhtim…treperim…
a ne osjećam ga,
ne vidim ga…
Moj svijet je tako velik,
a tako prazan…

Ne pronalazim ga
tamo gdje je nekad bio…
kao da se od mene skrio…
Moj svijet se izgubio…
Stani,
veliki svijete ,
u tebi živi žena…dijete…

U prostranstvima izgubljena,
na oblake naslonjena…
o sunce obješena,
drhtava…treperava…
Sunce moje misli čuva
zatvorene u mom oku,
sretnom… čine me…

Ući ću u zlatno oko tvoje.
Preplaviti toplotom dane,
zagrliti ih nemirnim srcem
obnoviti ih svilenim sjećanjima
svilenim nadanjima
da svijet može biti ljepši
za sve nas.

Cenzura.ba /Autor Dzehva Havić

cenzura.ba
WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com