Tišina u zraku škripi… grad vecć odavno crnim velom ogrnjen… crni ogrtač tužnih misli vuče…



Nestao je miris boje i “zubatog” sunca…
Nestao je miris tvoga kista i boje…

Prođem kroz pasarelu, tek toliko da se sjetim muzike i smijeha…

Dok sklapam oči, kroz sum vode, čujem glasove djece i umjetnika… svaki ponosan, ali ti najjglasniji, izvodiš tajne trikove… dok te oni vješto prate.

Sve prolazi, ali bol za tobom ne prolazi…

 

Cenzura.ba/Ines Smajić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *