„Ja sam nju pustio.



A onda sam je godinama skupljao po svijetu u nekim drugim ženama.

Neke su se smijale kao ona, neke su govorile kao ona, neke su imale njene crte lica.
Pronašao sam njene dlanove, otkrio njene usne, dotaknuo njenu kožu, ljubio njene obraze. Sve na drugim ženama.
Sve su joj po nečemu bile nalik, čak i kad sam tražio drugačiju.
Neke su tugovale kao ona, neke su grlile kao ona, neke su imale njenu toplinu.
Pronašao sam njeno lice, udisao njen miris, primicao njeno tijelo, zaplitao prste u njenoj kosi.

Sve na drugim ženama.
Neke su voljele kao ona, neke su maštale kao ona, neke su koračale kao ona.
Pronašao sam njene oči, lice postavljao uz njen vrat, smirivao se na njenim ramenima, drhtao na njenim grudima.
Sve na drugim ženama.
Niti jedna nije bila dovoljno drugačija, niti jedna nije bila dovoljno ista.
Tako je to…
Kad ti neko nedostaje, čitav svijet se uroti da na njega liči…”

Čarls Bukovski

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *