Pjesma objavljena u međunarodnoj zbirci Zagreb na dlanu ❤
Korice zbirke se dopunjuju stihovima pjesme ❤

U ZAGRLJAJU SJEĆANJA

Sjetiš li se katkad topline male
podstanarske sobe
u kojoj te ljubim halapljivo
kao što pluća u kojima nedostaje kisik,
traže udah.
Dok mi se privijaš na grudi krv u meni vrije.
Tražim naš odraz u malom ogledalu
po kojem se razliva crvenilo
tvojih užarenih obraza.
Volim kad ti stid boji obraze i
pojačava vatru u kojoj se gubimo.
Ti si moje polje užarenih makova u proljeće.
Mirišem ti kožu,
igram zanosni tango prstima po njenoj baršunastoj mekoći.
Sjećanja me pritisla kao teški zrak poslije ljetne kiše.
Prevrćem se sam po krevetu posutom bodljikavom nesanicom.
Osjećam modrinu tvojih očiju
u tami moje noći.
U rastrgano srce ušivam razbacane misli.
Privlačim misao o tebi u zagrljaj,
da osjetim toplinu tvoga srca
koje bije kao zvono sa katedrale
dok te zovem svojom.
Uzdasi sijeku tamu na sitne komadiće i
prave mozaik od mojih želja.
Stežu me sjećanja
kao luđačka košulja
u kojoj nisam stigao ni da razvijem strah
od rastanka.
Sjetiš li se katkad nas?



Atina Mušić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *