“Zovem se Fatima Muhić. Rođena sam dvanaestog jula, 1995. godine, u holandskoj bazi UNPROFOR-a.

Ubijena sam par sati poslije mog rođenja. Moja majka mi nije stigla dati ni ime, kada me rodila. Uzeli su me iz njenog naručja i odnijeli me, negdje daleko, daleko od nje, majčinske brige, koja mi je bila najpotrebnija. Prije sedam godina, 10. decembra 2012. godine, pronađena sam u masovnoj grobnici.

Nije bilo lako pronaći, a kamoli identificirati moje kosti, kosti jedne bebe. Pitam se, šta li sam skrivila tim ljudima, za nepuni dan moga života, šta? Da sam samo znala razlog, ispravila bih tu grešku, samo da ostanem živa, da odrastam uz majku i babu. Da idem u mekteb, završim školu, odem na fakultet…

Sve, što sam htjela, je malo ljubavi, i pažnje. Sve što sam mogla, željela ili htjela, očigledno nisam smjela od vas, zlih dušmana. Šta sam vam uradila?

Da li ste me ubili zato što ste znali da će vam to dijete u budućnosti uliti strah u kosti? A, već sam. Nadam se, da me sanjate svaku noć.

Ti, koji si naredio da me se ubije. Ti, koji si dozvolio da me se ubije. Ti, koji si me držao u naručju. Ti, koji si me ustrijelio. Ti, koji si me zakopao u masovnu grobnicu. Ti, koji si istrpavao moje mehke koščice i premještao ih u drugu masovnu grobnicu, treću, četvrtu…

A, haram bilo svakom onom, koji je bio u mogućnosti da spriječi moje ubistvo, a to nije učinio.

Nadam se, da svakog 11. jula gledate uživo prijenos kolektivne dženaze, i da vas hvata jeza i hladan znoj oblije, kada se prikaže moj mezar, moj nišan, godina rođenja, godina smrti. Šta mislite, kako je bilo mojoj majci gledati, kako me trgate iz njenog naručja, i vodite u smrt. Šta mislite?

Koliko samo ispunjen bijesom treba neko biti, da ubije nevinu, tek rođenu curicu…

Dragi moji Bošnjaci, i Bošnjakinje, dragi ljudi, iz cijelog svijeta, ja sam vam svima opomena, i dokaz, da je bila Srebrenica. Da je bio genocid. Da je bio rat. A tu su još i drugih 8371 žrtava, koja čekaju na svoj red, da progovore.

Dragi moji, nemojte me zaboraviti, tako vam Allaha. Jer ako mene zaboravite, zaboravili ste i genocid, i Srebrenicu. A to vam, nikad neću oprostiti.” 😢😢😢
Autor: Anes Berbić
#Hanuma

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *