SRETNA BUDI

Sunce naslonjeno
na rano jutro,
kroz maglu,
dotiče mi lice…
Osjetim tu toplinu…
ulazi kroz trepavice,
oko mi grije,
osmjeh na lice stavlja,
dotiče mi dušu…
koja širi zvuke
morskog zagrljaja.

Kao
svilom ovijena,
dodtiče me morska pjena
zamišljena…
I školjka se tu stvara,
usne otvara
zrnce pjeska upija…
biserom me dariva.
Morska trava
krasi mi lice
miluju ga
suze radosnice
iz moga sna.

Probuđena
tišinom jutra
na ulazu
u neko drugo vrijeme
osluškujem,
šta mi to poručuju
sjene
iz života prošlog…
Jednom davno
sretna ti si bila,
sreća te nije napustila…
sigurne samo…

Džehva Havić

.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *