TREN DANA

I svi smo mi putnici…Ali ne kroz vrijeme, od nečega što je ostalo zamrznuto, nedohvatno do nečega što nepoznato nadolazi…Jer svako tvoje sada uvijek je sada. Jedino njim vidiš, čuješ, misliš i činiš. Onoliko koliko te ima u tom sadašnjem trenu, toliko te ima i u životu.
Naša putovanja samo su drame, komedije, trileri, igrokazi naših misli… A onda i naših činova. Svijetlih. Tamnih. Šarenih… Ili Sivih.

Životna kilometraža nije imperija koja se mjeri brojem stopa između granica strana svijeta. Ona je boja stope utisnuta na tlu nebeskih aršina… U stalnom zovu sadašnjeg trenutka… Vjetar će odnijeti jedan trag u pijesku i u blatu i na snijegu i na suhoj cesti… Onaj trag koji se ne gleda očima duha i sa osmatračnice duše … Ali ti ćeš opet novim i novim stopama ostavljati otisak pečata sebe… U trenu… U novom i jedinom neponovljivom trajanja trena… Za vječnost koja te ne zaboravlja u svim tvojim izdanjima.

Zato je važno da misao ispuniš toplim, svijetlim bojama. Crvenilom nove zore kao nove nade i nove prilike. Žutilom vječno žive nebeske lopte, koja kao da ti kaže da svjetlost vječno traje. Zelenilom šume u kojoj se ponajbolje disalo. I uzvipenim plavilom beskraja što te iznova ispunjava divljenjem.

Ali ako ti misli postanu mutne i pogledi padnu na zemlju… Ako posive u kišnim danima…Ako ti zaluđeni smetovi zaveju vidike… I led stegne obruč oko duše
… I dalje će postojati tvoj dan.Neprikosnoveni poklon vječnosti koja se ogleda u sada… Prigrli ga! I najturobniji dani svijetle čudesnim zračkom vidljivosti… Šapćući da su tu za tebe… Ne samo da ih teškim mislima gaziš, nego da im staze mekim stopalom ljubiš.

S. T.

Odgovori