TREN DANA

I svi smo mi putnici…Ali ne kroz vrijeme, od nečega što je ostalo zamrznuto, nedohvatno do nečega što nepoznato nadolazi…Jer svako tvoje sada uvijek je sada. Jedino njim vidiš, čuješ, misliš i činiš. Onoliko koliko te ima u tom sadašnjem trenu, toliko te ima i u životu.
Naša putovanja samo su drame, komedije, trileri, igrokazi naših misli… A onda i naših činova. Svijetlih. Tamnih. Šarenih… Ili Sivih.

Životna kilometraža nije imperija koja se mjeri brojem stopa između granica strana svijeta. Ona je boja stope utisnuta na tlu nebeskih aršina… U stalnom zovu sadašnjeg trenutka… Vjetar će odnijeti jedan trag u pijesku i u blatu i na snijegu i na suhoj cesti… Onaj trag koji se ne gleda očima duha i sa osmatračnice duše … Ali ti ćeš opet novim i novim stopama ostavljati otisak pečata sebe… U trenu… U novom i jedinom neponovljivom trajanja trena… Za vječnost koja te ne zaboravlja u svim tvojim izdanjima.

Zato je važno da misao ispuniš toplim, svijetlim bojama. Crvenilom nove zore kao nove nade i nove prilike. Žutilom vječno žive nebeske lopte, koja kao da ti kaže da svjetlost vječno traje. Zelenilom šume u kojoj se ponajbolje disalo. I uzvipenim plavilom beskraja što te iznova ispunjava divljenjem.

Ali ako ti misli postanu mutne i pogledi padnu na zemlju… Ako posive u kišnim danima…Ako ti zaluđeni smetovi zaveju vidike… I led stegne obruč oko duše
… I dalje će postojati tvoj dan.Neprikosnoveni poklon vječnosti koja se ogleda u sada… Prigrli ga! I najturobniji dani svijetle čudesnim zračkom vidljivosti… Šapćući da su tu za tebe… Ne samo da ih teškim mislima gaziš, nego da im staze mekim stopalom ljubiš.

S. T.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *