HALID NADAREVIĆ 1950-2021

Svaki grad, odnosno u ovom slucčaju više Čaršija, ima svoje ljude po kojima je prepoznatljiva. Na pomen nekadašnjeg Cazina, posebno onog sportskog, a ponajviše fudbalskog, jedan od glavnih simbola tog vremena je nas Halid. Halid – Vođa Šejtana, Halid Nadar, Halid Bankar ili jednostavno Halid. Ovom nizu imena i doimena, odnosno nadimaka, ja bih dodao i onaj cuveni iz pjesme Zabranjenog Pušenja: Halid ´mjesto Halida, koju je naš Halid jednom za sankom u „Starom Ferariju“ tražio najmanje 5 puta. Svjedočio sam lično ovom događaju i pitao se kao i svaki put kada bih ga sreo: Pa koliko li je energije u tom čovjeku?
I nakon svakog ponavljanja pjesme energija je bila sjajna. Ruke u zraku i pjesma iz sveg glasa. Znao je nas Halid uvijek „dati gas“ i napraviti atmosferu. Bez obzira bilo to na tribinama, kafani ili nekoj kućnoj varijanti. Volio je ljude i uvijek dobronamjeran, volio je biti okružen ljudima i vidjeti ih dobro raspoložene.
Znao je često nazvati u Radio Cazin: Sine de pusti one moje tri.
Crni leptir – Yu Grupa, Yugo 45 – Zabranjeno Pušenje i onu najvažniju, Ne daj Se Ines – Rade Sežrbedzija.
Ili kad se, nakon sto su mu javili da mu je brat poginuo nesretnim slučajem, pojavio u Kaffe Ferariju i stao za šank. Kaže: “Sine de naspi.” Pio je votku. Nakon svake ispijene čašice, suze su padale na šank. Tiho. Niko od prisutnih to nije primjećivao, niti je on koga smetao. Onako dostojanstveno, jednostavno je morao tugu izbaciti tamo gdje se navikao radovati, ali i tugovati. U kafani. Nakon sat-dva vremena otisao je kući. Tu noć neću nikad zaboraviti.
Veliko je to srce bilo. Ono pravo Čaršijsko. Za raju. Za Čaršiju. Za njegovu FK Krajinu, ali i za sve ostale sportove iz našeg Cazina. Uvijek dostupan, uvijek onaj na koga se može računati. U svakom trenutku – Za svoj grad i za svoje ljude.
Zauvijek će ostati upamcćenje genijalne dosjetke njega i njegovih bliskih drugova „starih Šejtana“ koje su izvikivali sa tribina Gradskog Stadiona: Olimpija, Olimpija! (protivnički igracči su igrali tada u zelenim dresovima, pa zašto malo ne navijati i za protivnike?), Ninu Ninu! – prilikom povrede nekog igrača, odnosno ulaska ljekara na teren ili ona najpoznatija: Idemo Sinovi!
Sutra ce se opet okupiti ljubitelji fudbala na Gradskom Stadionu. Ovaj put u čast našeg Halida. Dobrog Duha naše Čaršije i našeg Grada. Spominjaće se njegovo ime i izvikivače se parola po kojoj je bio prepoznatljiv: Idemo Sinovi!
Molim vas, ostavite jedno prazno mjesto. U prvom redu. Dole negdje na sredini. To je bilo njegovo mjesto i neka i ostane njegovo. Zauvijek. Jer je to nas Halid zaslužio i jer smo tu navikli da ga gledamo…i jer nikad više Halid `mjesto Halida…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *