Bosanski Petrovac: Osječenica, ljepotica obučena u bijeli ogrtač

Snježni pokrivač prekrio je bosanskohercegovačke planinske vrhove i stvorio čarobnu atmosferu za planinare, planinare i ljubitelje prirode.



Takva slika ovih dana vlada na Osječenici, jednoj od najljepših ovdašnjih planina, koja se veličanstveno uzdiže iznad širokog polja na kojem se nalazi Bosanski Petrovac.

Snijeg i led okovali su ovu planinsku ljepoticu, a njene guste šume, obronci i obronci, obavijeni bijelim ogrtačem, izgledaju poput bajke i jednostavno oduzimaju dah. Mnogi će reći da je Osječenica prekrasna u svim godišnjim dobima, ali penjanje na nju zimi pravi je doživljaj.

U takvim uvjetima na snijegu, čija visina ponegdje prelazi metar, pravi je izazov popeti se na njegove planinske vrhove, a takva avantura može biti vrlo opasna ako se u planine ide bez odgovarajuće opreme. U takvim uvjetima planinarenje se preporuča samo onima koji su spremni na fizičke napore, jer probijanje kroz duboki snježni pokrivač oduzima puno snage i energije.

Osječenica se nalazi usred ruže vjetrova i nekoliko je dana bez vjetra, koji je često orkanske jačine, što zahtijeva maksimalan oprez. Jačina vjetra posebno dolazi do izražaja na očišćenom području, koje planinari nazivaju livadom, gdje nemilosrdni sjeverac puše okolo i lomi se sve do kosti. Inače, riječ je o krškoj visoravni, bez drveća i raslinja, koja odvaja šumovito područje Osječenice od njenog stjenovitog vrha.

Zanimljivo je da ovaj dio planine nikada nije prekriven visokim snježnim pokrivačem, jer ga jaki vjetrovi jednostavno raznose u niže predjele.

Kad prijeđete livadu, slijedi najopasniji dio puta, a to je penjanje uz stijene. Na niskim temperaturama, kada je sve okruženo ledom, potreban je izuzetan oprez jer svaki pogrešan korak može završiti tragično.

Također, problem može predstavljati i gusta magla, koja je također karakteristična za ovu planinu, pa je pri kretanju neophodna maksimalna koncentracija. Do vrha vode dvije staze, jedna lakša i duža, koja vijuga između stijena, i ona tvrđa, sa sajlom koja olakšava vertikalni uspon uz stijene, ali se ne preporučuje fizički slabijim planinarima.

S vrha, koji izgleda kao da ga je netko nožem odsjekao, po kojem je planina i dobila ime, za vedrih dana pruža se veličanstven pogled na sve četiri strane svijeta, pa se vide brojne planine, masivi Dinare, Grmeč , Velebit, široka polja u okolici Bosanskog Petrovca, kao i sam grad.

Nadmorska visina Osječenice iznosi 1.795 metara i najviša je u Unsko-sanskom kantonu, a danas je omiljeno odredište brojnih planinara koji je dolaze posjetiti i uživati ​​u njenim čarima. Planina pripada planinskom vijencu Klekovac-Grmeč, duga je oko 30 kilometara i omeđena s juga i sjeverozapada kanjonima Unca i Une, dok su na istoku i sjeveroistoku kraška polja Medeno, Bjelajsko i Petrovačko polje. S druge strane spomenutih polja proteže se dugi planinski masiv Grmeča, dok se s Osječenice pruža prekrasan pogled na planinu Klekovaču od koje ga dijeli planinski prijevoj Oštrelj.

Bogata je florom i faunom, šume su dom brojnim divljim životinjama, a nije rijetkost naići na tragove medvjeda ili vukova.

Na obroncima planine rastu mnoge biljke, među kojima je i runolist, simbol planinara diljem svijeta, cvijet prilično rijedak u našem podneblju jer ga godinama beru i uništavaju nesavjesni pojedinci. Mještani na ovim prostorima zovu je i šterma, po zvijezdama koje su nekada označavale činove bivše austro-ugarske vojske. Budući da nije prezahtjevna, Osječenica je popularna i posjećuju je brojni planinari i rekreativci iz zemlje i inozemstva.

Cenzura.ba/IZVORcazin.net

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.