ZIMSKA ČAROLIJA

Topao sunčan dan
izmami nas iz kuće van…
Napraviti fotografije želim
snježnom bjelinom
da pobijelim…
Šetnja po Borićima
radost na licu nam stvara
sve je bijelo,
sve je svijetlo,
kao u neka vremena stara…

I mi smo bijeli.

Sunčeva bajka ozari mi lice
ispred mene potočić
i bijele poljanice…
Osjećam se poput djevojčice,
trčala bih dok me noge nose.
da tankom ledu prkose.

Sa obližnjeg igrališta
ne čuje se ni glas…
djece nema tu oko nas.
Sve je zaspalo
drveće i trava,
sve blista i sve spava.
Stadion Jedinstva
pod snijegom drijema,
prazna klupa
tišinu diše,
“Naprijed rođeni,”
ne čuje se više.

Tišinu prekinu zvuk ezana
sa male džamije melodija znana
vjernike s molitvom spaja.
Istovremeno zvona crkve
podne najaviše…
kao da nas opomenuše.
Sad opet u skladu ritma
to sve nas veže i spaja…
Takva je Bosna naša,
takvo je Bišće moje
i njegova raja…

Autor Džehva Havić

Odgovori