SAGORJELE RIJEČI

Ne možeš ugasiti vatru
pepelom sagorjelih riječi…
One stoje kao izbor,
kao bljesak…
munjevito izgovorenih
i neizgovorenih misli…

Ne možeš ukrasti riječi
jednom izgovorene…
sjajem oka zapisane,
prvom rosom okupane,
u dušu skrivene…

Možeš me darovati
pogledom inata,
osmjehom prkosa…
zvukom prijekora
skrivenog u tišini života.

Zato ne zaboravi…
Ostaje ti samo
u tišini tvoje tišine
na mene misliti… i
samo mene voljeti…

Autor Džehva Havić.

Odgovori