Sjećam se, prije nekih 10ak ili možda 15 godina…

… Koliko je sve na političkoj sceni drugačije izgledalo. Sjećam se, kakvi su to profili ljudi bili na najodgovornijim pozicijama u društvu.

Nerijetko sam se tada sa ocem znao naći u društvu takvih ljudi, onih koji su su bili na nekim od najodgovornijih pozicija u društvu. Sjećam se koliko bi strahopoštovanje i čast izazivao taj kontakt sa ljudima i koliko su njihove riječi bile dublje i mudrije od svih riječi koje možemo čuti danas. Sjećam se i savjeta tih ljudi, počinjali bi i završavali sa porukama kako su škola i ‘čist obraz’ nešto čemu moram težiti kroz cijeli život. Sam govor tih mudrih ljudi je bio nešto što je odisalo nadom a govor su pratila konkretna djela.

To su bili ljudi kojima nije svako mogao prići. Piti sa njima kahvu i sastančiti mogli su oni koji su poslom ili prijateljstvom uz njih bili vezani. Ne zbog njihovog ega ili nadobudnosti, nego zato što su bili previše ozbiljni i nisu zbog sitnih interesa sklapali, preklapali i poklapali talove i dilove sa sitnim dušama i za sitne interese.

To su također bili ljudi koji su svoje škole završavali na najboljim fakultetima u Bosni i Hercegovini ili van nje, pa ako i nisu imali formalno obrazovanje, njihova životna škola i naporan rad uz teško djetinjstvo ih je napravila najboljim među nama. Na privatnom, poslovnom, političkom i svakom četvrtom, petom ili desetom planu su doprinosili ovom društvu. I najvažnije nisu se vozali u svojim “lađama” ili “tenkovima” od auta vrijednim šest cifara.

A danas… danas takvih ljudi skoro da i nema. Skoro da su nestali iz javnog života u tišini rade i tapkaju u onome u čemu su najbolji. Ogorčeni su na ovo što gledamo a nemaju načina da nešto urade. Takav je vakat došao da mudar i iskusan nije dobro došao. Isto kao niti mlad i progresivan.

Danas svi imaju priliku da sudjeluju u javnom životu. Svi imaju priliku da kroje sudbine ostalih kroz svoj politički angažman i nije ni bitno znaju li to oni ili ne.

I zbog toga mladi ne vole politiku. Zbog toga često ni ne glasaju. Zbog toga njihova borba pod ovim nebom prestaje i prije nego što treba da počne. Zbog toga svi traže alternativu i postaju nasmijane, vedre i zadovoljne osobe čiji rad i trud su cijenjeni i dobro plaćeni.

Nedostaju nam uzori, bez afera, bez repova iza sebe, iskrenih i čistih namjera, školovani i mudri, nedostaju nam oni čiji govor plijeni i obećava. Nedostaju nam najviše oni koji će za nas nešto konkretno uraditi i zbog kojih će običan čovjek ispuniti svoju nadu i vjerovati u siguran život na svom ognjištu.

Čast izuzecima ali i svaka čast svima koji su bili dovoljno hrabri iz korijena okrenuti život započevši ga negdje drugo…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.