RADIONICA DOSTOJANSTVA

U nekom si zabačenom kutku . U nekoj skrivenoj rupi svijeta. Sve korake što te krase sabili su u samicu.
I tamo bi da te zapakuju u zidine nemogućnosti. Da budeš drvce zatvoreno u kutiju šibica. Da ti fosfor vlastitog plamenog svjetla istruli. Da u tami i pored sopstvene svjetlosti, zapomažeš.
Ma ne, umješnost tvoje oštre građe shvata da je izvikana kutija šibica samo papir koji želiš poderati…

A kakvo je to vrijeme spoljašnjeg svijeta? Vrvi od napetosti i neizvjesnosti… Narušena je ravnoteža… I u njoj koža negdje između tebe i otuđenog ja…Gospodari događaja unaprijed su spremili torove… I sve više koraci ne nastavljaju uobičajenu maršrutu. Hipnotička struja informacija poput magneta preusmjerava tvoj um u svijet lažne svjetlosti…

Ipak, uvijek bi trebalo da znaš jedno: Postoji unutrašnji svijet, tvoj svijet. Onomad, kada si na Zemlju posađen,
odakle god došao, stvoren si kao individua. Primjerak roda, pojedinac u opštem.
Koliko god sličan, nikog pod kapom nebesa ne bi mogao naći, a da je tvoja kopija. Kao što ni ti nisi ničija…Ni svojim likom, a kamoli životom duha.
U toj posebnosti unutrašnjeg svijeta, jedini si kapetan broda… A ispravna etika svakog kapetana je da ne napušta svoj brod. Čak i kad tone.

Imaj to na umu da negdje unutar bića, čeka krojačka radionica! Da,nisu htjeli da ti kažu veliki krojači sudbina…Njihove škole samo su bile priprema da te pretvore u kiborga, u vojnika podzemnih rabota. Za njih samo bio su broj, dobri čovječe!

U podrum u koji si se kao dijete bojao ući uvodili su te roditelji… Paleći žarulje nalik onim iz avaturističkih filmova. .. Ali kad te godine odiseje odvedoše na daljnja mora, bio si zaboravio da te krasi vlastiti podrum. Čudesno mjesto radionice.Nisu svi podrumi isti. Jedne su iskopali monstrumi opačine. Podrum tvoje ličnosti tvoja je radionica i oaza mira.Kakvo ćeš odijelo obući, zavisi od platna koje si odabrao i od sopstvene spretnosti prstiju… No, sve se to uči.

Pamuk te nikada nije izdao u prirodnosti. Čoja meka i pojaka hiljadu puta je grijala kosti i odbranila od smetova. Kašmir ti je prekrivao vrat. Ne brini, nisi zaboravio da bez svilenih svečanih košulja i finog somota nisi odlazio na balove…A kad se vratiš u mir noći, odavno su ti posteljina i jastuk od satena milovali premorenu glavu.

Prostireš komad mustre i sjedaš za mašinu. Svjestan da ćeš napraviti više pokusa, počinješ šiti. Glatki materijali kližu i izmiču, a na čvrstima se mora uprijeti nekad i konjskom snagom kako bi zrnčasti ubod bio efektan. U prednosti si, ako ti je taj glavni alat iole vrhunskog kvaliteta, kao nekadašnja Singerica… Neprikosnovena u tim vremenima.
I dok igla po pritisku radi svoje, a s druge strane čunak obmotava, nogom kao da plešeš, čuvaš ritam…
Ni presporo da ne prođe ulufo dan… Ni prebzo da oštetiš tkaninu.
Moraćeš stati kad shvatiš da si pogriješio… Pa krenuti ponovo sa obradom sljedećeg dana…

I kad se isto vježbanje uigra porubljivanjem i bušenjem rupica za dugme,bićeš spreman. Pristigneš li tako i do prišivanja dugmadi, shvatićeš da sve počinje i završava nitima… I da sigurno konac djelo krasi…
Poradi na svom vidu, treniraj koordinaciju pokreta, čitaj o konfekciji tkanina… A opet, pazi na život svoje duše,trudeći se da njih dvoje zbližavaš, kao partnere pregovarače za istim stolom.Tada će podrum radionice biti označen smislom… Ne pamtiš kada, ali se osjećaj ispunjenja prolio cijelim tijelom. Terapeutski…Iscjeljujuće.

Oživi unutrašnji svijet sebe. Hvataj se najboljeg konca… Iskroji odijelo po sopstvenoj mjeri. Ako te već čekaju apokaliptične bitke, obuci odoru iz svijeta svoje radionice… Tamo je rodno mjesto tvog dostojanstva.

Ne bacaj svoje dostojanstvo! Ono je čuvar duše.
Nije u njegovoj prirodi da ga se odričeš.
Bliski i prijateljski ljudi te i posmatraju kroz prizmu čistote dostojanstva.

Lažni prijatelji i svi mogući neprijatelji (od onih koji te poznaju do moćnih izroda koji bi da ti uguše svu slobodu) rado bi te vidjeli porobljenog, nedostojanstvenog.
Ipak, da bi te neko prodao, trebalo bi da prvo može da te kupi…. A ako nisi na prodaju, džaba im sva sredstva manipulacije…Jer dostojanstvena duša tu je da odbrani ne samo ljudsko u vama… Nego i da bude dorski stub hrama čovječnosti… Mnogi bi ga srušili, a na kraju im ostaje da ga poštuju i da mu se dive…

Jer spolja se odigrava nemilosrdna gladijatorska borba u areni. Borba s lavovima zarad užitka ljudskih zvijeri. Sve više nije prepoznatljiv stvarni neprijatelj…Ali ti znaš koliko si jak unutra. U svom svijetu radionice. I to je nedohvatljivo zlobi… Kako odmjeriš i sašiješ odijelo unutra, tako ćeš i vojevati spolja. Pripremljen u podrumu sopstvene radioničarske tvrđave.

S. T.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.