Povodom 16. juna Dana branilaca Grada Bihaća

SRUŠEN MIT O NADMOĆI AGRESORA

U okviru odbrane Okruga Bihać, Bihać je imao jedno od najznačajnijih mjesta zato što je oslobođena ogromna energija građana Bihaća, koja je bila u funkciji odbrane na ovim prostorima. U okviru odbrane Okruga Bihać, Bihać je imao jedno od najznačajnijih mjesta zato što je, herojstvo pokazao cijeli Grad, koji je sve svoje ljudske i materijalne snage stavio u službu te borbe, Grad kojeg u odlučnosti da istraje nisu pokolebali ni genocid ni jačina agresora.

Opće karakteristike vojno-političke situacije u BiH u aprilu i maju 1992. godine bila su konstanta i u Bihaću. Grad je bio već u jednogodišnjoj izolaciji, od početka rata u Hrvatskoj, proljeća 1991. godine. Od konstituisanja tzv. Skupštine srpskog naroda Bihać 11. januara 1992. godine, na skoro polovini teritoirje opštine Bihać je funkcionisala tzv. srpska opština Bihać, koja je odgovorna za počinjene zločine na okupiranom teritoriju Općine Bihać.

Prvi put je agresor granatirao Orljane u bihaćkoj općini 22. maja 1992. godine, 23. maja blokirao Ripač i izvršio progon bošnjačkog stanovništva, 25. maja granatirao Založje, Vinicu i Čekrlije. Nedugo zatim, 10. i 11. juna 1992. godine je napao bošnjačka sela Ćukove, Orašac i Kulen Vakuf. Pružen mu je otpor ali nedovoljan da spriječi okupaciju ovog područja i egzodus Bošnjaka Ljutočke doline. Zbog ukupnog stanja vojne organizovanosti i fizičke odvojenosti jedinica, TO Bihaća nije mogla značajnije pomoći tom dijelu općine. Jedinica jačine voda koja je upućena kroz područje pod kontrolom agresora otkrivena je i njeni pripadniici završili su tragično.

Procjenjujući namjere agresora, kao i situaciju u kojoj su se našli narod i borci Kulen Vakufa, Orašca, Ćukova i Klise, kao i situaciju u kojoj bi se mogao naći i sam grad Bihać, Štab TO Općine Bihać je odmah nakon napada agresora na prostor Kulen Vakufa, Orašca Ćukova i Klise donio odluku za izvršenje napada na neprijateljske snage locirane po brdima iznad Bihaća. Tako su 12. juna 1992. godine, s ciljem zaštite grada Bihaća od neposredne artiljerijske vatre i stvaranja povoljnih uslova za dalje napredovanje, jedinice Štaba TO Bihać uspješno izvele ofanzivnu akciju na pravcu Pritoka-Ripač-širi rejon Grabeža- Grmuško-srbljanski plato-Lohovska brda, te prostor Bugara, uz državnu granicu sa Republikom Hrvatskom.


Oslobođen je Bugar, naneseni su gubici agresoru na pravcu Pritoke i Ripča, a borci i starješine stekli su borbene iskustva koja su iskoristili kako bi dodatno učvrstili položaje na Lohovskim brdima, Grabežu, Grmuško-srbljanskom platou, što je bilo bitno za cijeli Okrug. Učvršćeni su položaji i prema tzv. SAO Krajini u Republici Hrvatskoj.

Građani Bihaća u svojim sjećanjima nose žive slike agresorskih artiljerijskih udara i pješadijskih napada izvedenih 16. juna 1992. godine, u znak odmazde po položajima TO Bihaća. Snažni artiljerijski udari i pješadijski napadi koordinirano su se odvijali iz tri pravaca: Donje Lohovo- Golubić-Bihać; Mrđa-Dobrenica; Pritoka-Orljani. Žestoki napadi trajali su sve do 10 sati. Uspješnim djelovanjem boraca TO, napadi su zaustavljeni, osim na dijelu Dobrenice, gdje je agresor uspio probiti linije odbrane, upasti u selo i zapaliti nekoliko kuća.potreba oslobađanja grada Bihaća od neposredne neprijateljske vatre.

Nakon uspješnog zaustavljanja napada, izveden je planski i osmišljen protivnapad, u kojem je agresor odbačen iz sela Dobrenice kao i na pravcu Orljani-Pritočki Grabež – Pritoka. U toku pritivnapada hrabri borci TO zaplijenili su tenk T-55 i PAT 30/2, zvanu «praga» sa municijom, što je u velikoj mjeri utjecalo na zaokret u podizanju morala kod svih boraca i starješina tadašnjeg Štaba TO Bihać. U borbama su se istakle Protivdiverzantska četa, kao i čete TO Ribića i Donjeg Prekounja, čija su trojica boraca poginula, a 15 ih je ranjeno. U toku borbi neprijatelju je uništen još jedan tenk, a drugi oštećen.

Junski uspjesi su bili prekretnica za eksploatisanje rezultata pobjede TO, prvenstveno s psihološkog aspekta. Uništenje i onesposobljavanje prvih tenkova, kao i zaplijenjeni tenk, praga i znatne količine pješadijskog naoružanja osigurali su kod boraca TO dodatni motiv, znatno podigli borbeni moral, ali najvažniji aspekt ogledao se u činjenici da je borcima TO poraslo neophodno samopouzdanje i srušen mit o nadmoći neprijatelja.

Agresor je svojim djelovanjem otvorio široki front počev od Srbljana, Grabeža, Tihotine, Pritoke, Lohovskih brda i Jelača grede, sve do Željave. Na ovoj dugoj liniji fronta izvodila su se aktivna borbena djelovanja, s evidentnim uspjehom odbrambenih snaga TO. A o tome rječito, među ostalim govori činjenica da od 16. juna agresor nigdje nije probio linije TO svojim pješadisjkim snagama. Izuzetno dobri rezultati su se pozitivno odrazili u omasovljenju i organizacijskom ustrojstvu snaga TO. A kao rezultat ovoga je bilo, samo mjesec dana kasnije formiranje Prve bihaćke i Druge muslimansko-hrvatske brigade.

Pripremili: Maslak Nijazija, muzejski savjetnik i Midžić Davor, dokumentarista

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.