DANAS JE PETI

Žulja me misao o tebi kao trun
koji je upao ispod očnih kapaka.
Naglo otvaram oči misleći
da će ih bistra i hladna voda isprati,
da će odnijeti ove misli
zajedno sa krmeljama iz oka.
Tišinu propara reski zvuk grmljavine koja se približava iz daljine.
Miješaju mi se sjetne oči sa tišinom
iz koje odjekuje gromoglasna grmljavina praćena fijukom vjetra
koji boji nebo prosutom žuči
iz tvojih
raskolačenih očiju..
Uronih pogledom u sivilo neba
baš kao nekad u pogled tvojih očiju
koje me pratiše iz daljine.
Iz grudi mi pobježe uzdah,
nemiran i treperav.
Kako ovaj uzdah može izaći iz nečeg
što je umrlo,
davno raspadnuto,
ostavljeno u nekoj krajnosti?
Otkud ljubavni uzdah iz ove
slomljene igračke
od duše?
Bacih pogled na kalendar i vidjeh
– danas je peti.

Atina Mušić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.