SPASONOSNI REZ

Svi smo mi grešnici,pa makar i mrava zgazili, pomislili ovo, rekli ono što ne treba, učinili, … Nismo mi tu da sudimo. Ne samo zato što bi se kad-tad i nama sudilo… Nego zato što naš pogled na bilo šta ne odražava potpun uvid. Koliko god sveobuhvatno posmatrali bit djelovanja i međuljudske odnose, nešto će nam promaknuti. Samokritika i spoznaja vlastitih mana najbolja je nula od koje valja početi.

Budeš li sposoban da u sebi izgradiš ogledalo priznanja i odgovornosti, duša će ti pokloniti toplinu unutrašnjeg osmijeha. Olakšanje od tereta. Osjećaj zadovoljstva duha što prepoznaje bistrinu neba u sebi samom.

Samopriznanje često traži i otvaranje duše onima u odnosu kojih si nešto zgriješio. Budi konkretan i jasan, izrazi žaljenje i potrebu za istinskim kajanjem… A onda na taj iskreni govor srca dodaj krunu dobre volje – Izvini se!
Ako si krenuo iz onog monologa samopriznanja, ogledanja u sebi, izvinjenje dolazi samo od sebe.

Međutim, postoje osobe, dovoljno opasne da tvoja izvinjenje tumače sopstvwnim trijumfima ispravnosti i nadmoći.
Imajući u sebi saosjećanje, svijest o svojoj ličnosti bićete skloni da vidite vlastite postupke. To će vas motivisati da u dobrom duhu izreknete i ono “Izvini”. I dok ga vi tako savjesno izgovarate, zaboravite da postoje ljudi koji uživaju u izvinjenju drugih. Ljudi narasle nadmenosti. Ljudi bez svijesti o sebi. Izvikane veličine koje se hrane popustljivošću drugih,a sami nisu kadri da shvate suštinu ljubavi.

Jer…. Da je shvataju, shvatili bi i to da je izvini nekad i potez zarad dobrosusjedskih, ljudskih odnosa.Ne isključivo čin žaljenja i priznanja.
Takvima vaše izvinjenje ne znači ništa. Osim što kao balon naduvava njihov osjećaj superiornosti. Njihovu umišljenu, Pirovu pobjedu.

Egostični i sujetni ljudi. Nevolja planete. Pošast ljudskog roda.
Dobiju li oni trunku moći, prostor i mjesto za uticaj, naoružajte se nepobjedivom vjerom, čeličnom voljom, ludom upornošću i nepokolebljivim strpljenjem… I raširite krila u slobodu.
Najopasniji su kada ostvare uticaj na određeni dio populacije… Onda kada im se poklone mase pretvarajući ljudsko dostojanstvo u slijepu poslušnost. Neki egoisti su jako dobro svjesni svog djelovanja. U svekolikoj opačini onoga što čine, nastupaju otvoreno. I mada čine grozne stvari, lako ćete ih prepoznati.

Elem, veći rizici dolaze sa onima koje niste prepoznali kao neprijateljski element.
U svom djelu “Nečastivi dusi”, Dostojevski, između ostalog, iznosi ideju da je najopasnije zlo ono koje se ne vidi. Njegovi genijalni opisi Stavrogina (sto vragova) kao lijepog, slatkorječivog, godspodstvenog vođe grupe zalutalih buntovnika odličan su šlagvort za razvijanje radnje nečastivih djela iste osobe…Svi ga podržavaju jer je lukav na načine koje niko ne očekuje. Tamni, koristoljubivi um samo sa likom anđeoskim…Svakako dalek anđeoskoj prirodi. Otkako on dođe u selo, desilo se mnogo loših stvari.

Posebno ozbiljan problem su sebičnjaci među vama poznatim i bliskim ljudima. Osvrnite se pa ćete ih pronaći u nekima koji vas iz nekog razloga nazivaju prijateljem.
Za takve ste prijatelj ili zato što ste uvijek bili na raspolaganju za pomoć… Ili zato što vam se laskanjem namjeravaju približiti da bi vam isisali zdravu krv. E, da, to su vampiri spremni da iskoriste bliskost za svoje planove i potpunu zloupotrebu situacije.
Ugostićeš ih u domu, dijeliti s njima sve šta imaš, od jela do duhovnog, emocionalnog iskustva, podsticati njihov trud, čuvati ih od oštre riječi i jake šake drugih. Oni ili neće uzvratiti prijateljstvom ili će čak sebi pripisivati zasluge za rutinske stvari učinjene za vas (koje bi vi i sami mogli obaviti}.

Ukoliko imate izraženu empatiju, jaku emociju da razumijete, nećete moći da se dajete polovično… Sve ćete im iz svog srca dati.
Onog dana kad to shvatite, odbranite dostojanstvo. Ne samo zbog sebe. Nego i zbog svih dobrih ljudi koji su u istoj opasnosti…. A koje ne smijete poistovjetiti sa vampirskm lažnjacima.

Nužno je napraviti rez. Staviti im do znanja da niste igračka, šaka plastelina podložna podlim manipulacijama.
Zapravo, veći dio posla, oni su sami uradili. Smjestili su svoje likove i osobine, riječi i djela, baš tamo gdje sw prepoznaju kao tuđinci i uljezi.
Najbolje što možete učiniti je stvaranje distance.
To nije lako, naročito ako ste emotivna osoba. Međutim, prijeka potreba nameće zahtjev za čuvanjem duše,najbitnije od svega što postoji. Njena čistota nije samo određenje vaše ličnosti. Nego, prije svega, prisustvo savršenstva, boga ili prirode… Koje nas i čini tim što jesmo. Kao takva, duša nas obavezuje da se angažujemo u njeno njegovanje i u njen opstanak.

Distanca ima više vidova i načina za ispoljavanje odluke. Vaš je izbor ono što je bolje po vas.
Povremeno i postepeno udaljavanje. Ignorisanje. Potpuni prekid kontakta. Distanca u zaboravu.
Ništa od ovoga ne bi trebalo uključivati mržnju. Naprotiv! Vaša duša, ako nije zlobna i čini dobro, samim tim ne može da mrzi. Odvajanje od bliskosti sa onima koji glume bliskost put je spasa, a ne zavjera mržnje.

S. T. (Ali rights reserved)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.