MLADA SMOKVA
U tihom umu, širokih grana
Ideja mlada jednom se rodi.
Baš kao smokva za vrelog dana:
Pod suncem ljeta-sam vrt joj godi.
Nekad je bila potanko drvce
Sa nježnom korom dječijeg lica.
Sad joj se stablo kroz moje srce
Uspinje, diže ko nebu ptica.
U s’jenci kuće ispod balkona
Malena djeva ko po sudbini
Korijen pusti i danas ona
Zaroni moje bašte dubini.
Sjetnu mi kožu poljubi sladom,
Vlaknima sočnim u krvi pliva,
Duša mog vrta postade mladom
I zovom muškim dadoh joj krila.
U tihom umu, širokih grana
smokva tek mlada jednom je nikla.
Ne samo suncem – I kišnih dana
Ona na stari vrt već je svikla.
S. T. (All rights reserved)
