KOSMIČKA JEDNINA
Kad god zabaciš glavu I razliješ smiješak za gozbu zatelebanih pogleda,
Neko tajno klupko odmotava se I raspe po nebu
Mojih djetinjih snova
K’o istina do tad nespoznata.
Misli me vode da nad tvojom kosom čuvam stražu.
Prstima špartam po njenjim vlatima
Priljubljujem svoje bradato lice
I pojim načekana pluća
Udahom za pamćenje.
I dišeš tad sa mnom
U mreži sudova iste krvi
Kao da cijelu Vasionu
Jednom mikrokosmosu
Saobraziš.
I Božiji dah njiše te
Po svojoj volji
I talasajuć’ mirise
Slijeva do mojih rumenih otkucaja.
Pusti me da ti klupko odmotam
Iz punđe zarobljene
U ugrizu šarene nište
Jedne nadobudne šnale.
Pusti me da na trenutak postanem tvorac,volja I vjetar
I svi putevi beskraja
Po kojima šparta jedna borbena duša
Svilenom dodiru dlana
Prošaputaće šifru linije
Velike Kosmičke Jednine
U čarobnom dvojstvu.
S.T.
(All rights reserved)
