PROŠLOST U MENI
Toga jutra napipavao sam strah u očima.
Neobična kiša, kao suze slijepca
zvonila je cijelu noć u olucima.
Vjetar je raskrivao krovove,
a vrijeme oboljelo od neobične bolesti.
Nebom su munje osvjetljavale svemir,
a rijeke se spuštale niz oblake.
U naletu bujice nadjoh se sam u nabujaloj vodi.
Iznenada se pojavi neka ispružena ruka spasa
i ja je prigrlih.
To prošlost korača u meni
vojničkim koracima.
Rezak Hukanović
