Tišina u zraku škripi… grad vecć odavno crnim velom ogrnjen… crni ogrtač tužnih misli vuče…
Nestao je miris boje i “zubatog” sunca…
Nestao je miris tvoga kista i boje…
Prođem kroz pasarelu, tek toliko da se sjetim muzike i smijeha…
Dok sklapam oči, kroz sum vode, čujem glasove djece i umjetnika… svaki ponosan, ali ti najjglasniji, izvodiš tajne trikove… dok te oni vješto prate.
Sve prolazi, ali bol za tobom ne prolazi…
Cenzura.ba/Ines Smajić