Peti festivalski dan ugostio je dr. sc. Tomislava Brleka, profesora Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zlatka Pakovića režisera, glumca i pisca, ovogodišnjeg pobjednika najuglednijeg pozorišnog festivala ovih prostora „Sterijino pozorje“, koji traje još od 1956. godine, te Ramiza Huremagića, kriminologa, scenariste i pisca.
Trojac je na Okruglom stolu naziva “Od Vardara pa do Triglava – Othello, Vijećnik AVNOJ-a” promišljao prostor posljednje Jugoslavije kao habitusa doktriniranih ideologija – osjećanja, izdaja, ljubomore i licemjerja kao nosivih stubova društva. U njemu i Bihać – mjesto zasjedanja “migrantskog” AVNOJ-a – jednom nogom tu, drugom prema izlazu, pitajući se da li jednako vrijedi život afganistanskog i bosanskog muslimana, te kojeg više voli bijela kršćanska Evropa.”
Višestruko nagrađivani Zlatko Paković danas je dobio još jednu, onu Bihaćkog ljeta za koju će kako kaže imati posebno mjesto jer će ga podsjećati na prelijepi grad Bihać.
Zlatko Paković, dobitnik Ibsenove međunarodne stipendije 2014. za pozorišnu režiju i stipendije bečkog Museums Quartiera 2015. za književnost.
Ovogodišnji pobjednik najuglednijeg pozorišnog festivala ovih prostora „Sterijino pozorje“, koji traje još od 1956. godine, svega nekoliko dana nakon dodjele nagrade dolazi nam u Bihać sa svojim autorskim viđenjem Šekspirovog Othella.
A zašto je danas Pakovićev Othello aktualan, naročito za Bihać i Bosnu i Hercegovinu, jeste samo autorovo čitanje, takvo da je Desdemona (napokon) glavni lik a Jagu još više mrzimo jer je Jago ono što smo danas (skoro pa) svi mi. Kad se ovo još stavi u kontekst, ne više kroz pojam migrantske krize kao krize, već trajućeg društveno-političkog procesa i propitivanja odnosa na relaciji „kršćanska Evropa – politički islam“ dobivamo jasnu indikaciju zašto se ova predstava treba vidjeti.
Cenzura.ba