Jastuk od ruža
Snivam na jastuku ruža, i čujem kako lijepo dišeš, baš onako kako duša sniva,
Ko čudotvorac kad na nebu šara.
Staze zlatne tanano se klate,
l’ je java, il’ ja san snivam?
Vjetar mi kaže, da su ipak snovi, pa kad je tako, buditi se neću.
Ljubav je opijum sa hiljadu želja,
Neopisiva strast što lebdi između nas,
Jedini moj izbor si ti, a ja tebi,
Što ni jedna druga neće biti.
Ti voliš mene, ja to znam, uvijek sam tvoja Dića mala. Na sigurnom mjestu stalno sa tobom, u srcu tvom bezbrižno spavam.
U Banjoj Luci 1972.
…………
Pjesmica prikladna mojim tadašnjim malim godinama, vremenu kada je čitav svijet bio moj. Nosila sam je u srcu, i danas, i ponekad recitovala za sebe, tiho, samo da ja čujem ?.
Pjesma Tebi…. jedini pisani trag, na kockastom listu papira, koji sam sačuvala u ratnom vihoru.
