Adnan Šečić :”Život i poslje života…”
Nisam neko ko često piše po FB ali danas je dan koji je obilježilo moj život….Dana 22.11.1994 .godine na izvršenju borbenog zadatka sam teško ranjen kao pripadnik jurisne ćete 3 bataljona 501sbb.Dan koji traje u mojim mislima kao cijela vječnost ..Ovu objavu pišem jer je prošlo 25 godina od moga ranjavanja i pišem jer su mi pomiješane emocije .Ovim putem se želim zahvaliti mojim saborcima mojoj braći što su me nosili nekoliko kilometara do saniteta želim se zahvaliti osoblju ratne bolnice -Kantonalne bolnice Irfan Ljubijankić.i dr Braci Kulenoviću koji je uradio operativni zahvat ..
Zelim se zahvaliti svojoj porodici i prijateljima koji su mi davali krv 130 doza..Oporavak od ranjavanja je bio težak ..Teško je momku od 21 godine bilo prihvatiti da nikad više neće moći trčati i baviti se sportom (nogometom) .
Teško ali ipak uz pomoć porodice i prijatelja i uz vjeru u dragog Allaha pronašao sam put kojim idem..
Hvala mojim mahalasima (Sasi .Igoru .Coli Minji Ferhatu Ćiri )koji su napustili školovanje da bi bili uz mene 24 sata dnevno da bi me izvodili vani dok sam živio u stanu i pokazali mi da iako sam vezan za kolica da sam i dalje njihov Ado Seca.. 7 operacija me nije pokolebalo da i dalje gledam na bolje sutra .
I dalje šetam mojim Biscem i uživam u život kakvog mi je dragi Allah odredio…Ovim putem moram se zahvaliti mojim roditeljima Kemi i Bahri na svemu što su učinili za mene što su me odgojili da budem ovakav kakav jesam…
Hvala Braci,Adisu,Ici,Dini i svoj porodici na podršci koju su mi pružali tokom mog liječenja i rehabilitacije …
Svim svojim FB prijateljima želim poručiti zivite život i u njemu uživajte…Voli vas Ado
