Da je bilo drugačije, 11.5. bio bi njegov radosni rođendan. Ipak, legenda i dalje živi… Pjesmama, pričama i sa onim besmrtnim sobom u nama. ❤️
NAŠEM ĐOLETU
Kažu bio pjesnik pun slovenske duše
Srcu dao puls
Plovio po snu
Čak i kada morem bura gnjeva puše
On znao je kurs
Prkosio dnu.
Pričao je pjesme i pjevao priče
Naslikao ton
Događaja svih
Mnogi su bar htjeli na njega da liče
Al odjeka zvon
Iznad svih je stih.
Ljubio je perom lake ili prave
Darovao se
Samo jednoj njoj
U mislima glave mnoge mu se jave
A s njom jednom je
Bio jak i svoj.
Gdje god da je pitom već publici poš’o
Štim, uzdah i glas
U Horu je sjaj
Kad ode u goste, on je kući doš’o
Svakome od nas
Blizak b’ješe, znaj!
Družili se s njim među čet’ri zida
U jeku samoće
Dok preliva tuga
Poput trećeg oka davao nam vida
Kad muke hoće
Kad nema druga.
Niko tako nije iz dubina biti
Protjerao rat
I d’jelio dar
Niko tako neće sastavljat’ nam niti
Kao duše brat
Nenadmašni car.
Ali on i sada pušta zov sa neba
Kad u grču noć
I kad dan je siv
Livadom miriši, daje gladnom hljeba
Zv’jezda bajnih moć
I u krvi živ.
S.T.