ČAROLIJA TIŠINE
Znam, daljina te kidnapuje kao baba Jaga,
Tišina mudrac je i sagovornik
A ti stepska si vučica
Hej, ne po želji ,već
Po sudbi čiste
Kao izvor duše.
Vuk sam u divljini
Samoća saputnica čuva mi ćud-
Narazgovaran s njom, blisko udaljenom.
Tebe odgaja mlado nenaoblačeno srce
Na mom satu polomljene kazaljke.
Dozovi me kad god ti trebam
U govorljivim ćutanjima
Da zbratimimo snove
Razgovaramo brižnošću
Grlimo dijalektikama ruže i trna
Diramo maštama glatkih, naberenih koža
I da tancujemo po taktu nebeskog daha!
Znaš, pod stopala prostrću ti čarobni sag
Da kormilarimo dolinama Mliječnog puta
Prošetamo se pod kosmičim neonkama
Pa ću ti govoriti o ruži onog Malog Princa
Pokazaću ti bijeg pulsa od vremena.
I da u mojoj pumpi ne brojim sate
Za tvoje ko dijete nasmijane oči
Sve vrijeme izmiče beskraju
Bistro Dvojstvo ne umire.
I dozovi me u svoje tišine
Da obojim ti spokoj od briga siv.
Da tobom objasnim sebe u nama…
I da tako ludi
Obesmislimo daljine.
S. T.
