Džananu Musi trener rekao: Slušaj, ako dođeš ovdje…
Otkrio naš reprezentativac
Košarkaški reprezentativac naše zemlje Džanan Musa je u razgovoru za elprogreso.es govorio o cjelokupnoj karijeri, a na početku razgovora se dotakao i svojih početaka.
Istakao je da je na jednoj utakmici u Sarajevu postigao 63 poena, te da je to prva utakmica na kojoj je postigao veliki broj poena.
– Sa deset ili 11 godina došao sam u Sarajevo i u jednoj utakmici sam postigao 63 poena, u 12. sam već shvatio da sam dobar i to sam rekao sebi. Imao sam nakon toga još mnogo utakmica sa 40 ili 50 poena, ali ta sa 63 poena je bila moja prva u kojoj sam postigao veliki broj poena. Nisam nikada bio fizički dominantan u odnosu na moje protivnike, uvijek sam bio onaj koji ih je lomio i pobjeđivao pokretima. Sa 11 ili 12 godina već sam bio visok 1.80 cm, ali sam imao svega 60 ili 65 kg, rekao je Musa i dodao:
– Moj otac je bio vojnik i u kući smo bili jako disciplinovani, ali ja sam već sa 11 godina napustio kuću i otišao u veliki grad zbog košarke. Dođete iz malog u veliki grad, teško je za jednog jedanaestogodišnjaka da se uklopi, ali kada preživite nešto tako onda vam je sve ostalo lakše. Sa 14 ili 15 godina sam preživio Zagreb, pa me sa 18 ništa nije moglo iznenaditi.
Istakao je da je NBA liga bila dobro iskustvo za njega, te da je naučio mnogo od tamošnjih zvijezda, a da je za njega najbolji igrač svijeta Kevin Durant.
– NBA liga je bila dobro isksutvo, igrao sam sa Kyrie Irvingom i Kevinom Durantom, te protiv LeBrona Jamesa. Igrao sam protiv najboljih, učestvovao sam u posljednjoj utakmici u karijeri igrača poput Dwaynea Wadea, Dirka Nowitzkog ili Vincea Cartera. Dobio sam značajno iskustvo u NBA ligi, a sa 22 godine sam već igrao Eurocup, Euroligu, ACB ligu, te NBA, to je dobro. Teško je igrati protiv takvih vrhunskih igrača, ali u direktnim duelima sa njima vidiš kakvi su profesionalci, naučiš mnogo od njih. Kevin Durant je sada najbolji igrač svijeta za mene, njegov mentalitet je nevjerovatan. Pravi primjer profesionalca, bio sam sa njim tokom procesa oporavka od teške povrede, nevjerovatno kako je bio fokusiran, sve je napravio da bude najbolji ponovo. Naučio sam mnogo iz njegovog mentaliteta, dodao je Musa koji ne želi sebe predstaviti kao zvijezdu.
– Teško je prepoznati sebe kao zvijezdu, ostaću ponizan u svakoj situaciji, u svakom treningu ću se pokušati popraviti i biti među najboljim. Zašto ne, ali bez tima ništa ne bih napravio. Tim je najvažnija stvar, ovo nije tenis, nije individualni sport. Potrebni su vam vaši saigrači da dođete do vaše najbolje verzije. Naš tim raste iz utakmice u utakmicu i pomažemo jedni drugima svakog dana.
Poručio je da nije izgubio samopouzdanje u NBA ligi, te da je došao u Breogan kako bi pokazao svima da može igrati na najvišem nivou u Evropi u čemu mu je mnogo pomogao trener Paco Olmos.
– Nisam izgubio samopouzdanje u NBA ligi, uvijek sam ga imao još otkad sam bio dječak, ali ako ne igrate godinu, teško je. Igrao sam 55 utakmica u Brooklynu u mojoj drugoj godini u NBA, ali prvu i posljednju nisam igrao mnogo i bilo je teško. Ovdje sam da pokažem da mogu igrati na najvišem nivou u Evropi i mislim da to pokazujem iz utakmice u utakmicu. Ključ povratka mog samopouzdanja je u treneru Pacu Olmosu, nevjerovatan je trener. Nazvao me prije sezone i rekao ”slušaj, ovo je najbolja liga u Evropi, ako dođeš ovdje, imaćeš slobodu i vratićeš samopouzdanje, moći ćeš napraviti mnoge vrhunske stvari na parketu koje nisi mogao u NBA ligi”. Svidio mi se projekat, želio sam doći i vidjeti tim, te sam došao i sretan sam ovdje. Paco je prije svega prijatelj, pa onda trener. Razgovara sa tobom o stvarima koje nemaju veze sa košarkom. O tvojoj porodici, o svemu. To nije slučaj samo sa mnom nego sa svim ostalim igračima, poručio je Džanan koga ne zanima individualna statistika.
– Vjerujte mi, ne pratim statistiku. Jedina stvar koja mi je važna je da se plasiramo na zaavrđni turnir Kupa i u doigravanje. Ako ste lider, ne možete gledati individualnu statistiku. Volim kada moji saigrači postignu više poena od mene i odigraju odličnu utakmicu.
Dodao je da prije početka utakmice uvijek zakorači na parket desnom nogom što je jedini njegov ritual kojeg praktikuje.
– Prije početka utakmice uvijek na parket zakoračim desnom nogom, nemam više nikakvih rutina ili sujevjerja. Ja sam religiozan čovjek, košarka je zabava, gledam to tako. Počeo sam sa osam godina, niko me nije plaćao za to, počeo sam jer sam volio to. Tako i sada, kad igram pred 10.000 ljudi, ne brinem o tome, nema pritiska, samo uživanje.
Govorio je naš košarkaški reprezentativac i o prvoj utakmici u Euroligi u dresu Cedevite kada je morao braniti Vassilisa Spanoulisa koji je igrao za Olympiacos.
– Na početku utakmice sam morao braniti Spanoulisa, pokušao je jednom preko mene, promašio, uhvatili smo skok i napali ih nakon toga. Postigao sam dva koša sa linije za slobodna bacanja, poveli smo 2:0, nakon toga sam pogodio trojku i poveli smo 5:0. Na tome sam završio utakmicu, ali to je bilo impresivno iskustvo. Sada imam 22 godine i svjestan sam da mi je to koristilo.
Novinare je zanimalo da li ima problema sa srbijanskim košarkašem Markom Lukovićem zbog prethodnog rata na ovim prostorima.
Musa je rekao da nema nikakvih problema sa njim kao ni sa bilo kojim drugim igračem koji dolazi sa ovih prostora već da su oni primjer da se može sarađivati normalno bez obzira na vjeru i naciju.
– Ne, ne, rat je bio prije 30 godina i mi smo klasičan primjer da možemo sarađivati normalno. Luković je iz Srbije, Mahalbašić iz Slovenije, ja iz BiH i mi smo najbolji prijatelji, takve stvari su prošlost i mi ne brinemo o tome, rekao je Musa, te potom dodao da su pored navijača Breogana i naše nacionalne selekcije, navijači Partizana u vrhu po pravljenju atmosfere na košarkaškim utakmicama.
– Najbolji navijači su u Breoganu. Razmišljam i o ostalim, mislim da su i navijači reprezentacije Bosne i Hercegovine napravili fenomenalnu atmosferu na posljednjoj utakmici našeg nacionalnog tima. Nakon navijača Breogana i naše reprezentacije, moram spomenuti i njih, Partizanovi navijači prave vrhunsku atmosferu.
Za kraj je poručio da je ranije pratio fudbal mnogo više za razliku od sada, ali da najviše prati Inter zbog kapitena našeg nacionalnog tima Edina Džeke.
– Ranije sam volio fudbal mnogo, pratio sam sve lige, ali sada ne toliko. Pratim prijatelja Edina Džeku i sve njegove utakmice. Posebno pratim i navijam za Inter zbog njega. U Španiji navijam za Atletico zbog Sergija Quintele koji je veliki navijač Atletica.
Oslobođenje/SPORT 1/PIŠE: E. Ka. /Cenzura ba
