Iz ENCIKLOPEDIJE BOŠNJAKA, u 2 toma; autora dr. Nazifa Veledara:
KANURIĆ-ORAŠČANIN, Ramzija (Jezerski kod Bosanske Krupe, 1. 3. 1961.), književnica, istražiteljica.
Rođena je u Jezerskom kod Bosanske Krupe. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Bihaću. Danas živi u Salzburgu. Prvi roman „Eho Sarinog osmijeha“, objavila je 2013. Tri godine kasnije, bosanskohercegovačku književnost su obogatili njena monogrfija „Pokošeni ljiljani bijeli“ i poema „Slavni gazija bužimski“. Djela govore o zemlji Bosni, o bosanskoj državi (bh. državi) u čije temelje su utkani životi najboljih bosanskih sinova i kćeri. „Neizostavno je još kazati kako ova knjiga nije za svačije ruke, prije svega zbog čistih, šehidskih duša srebreničkog genocida i inih stratišta, kao i duša gazija i poginulih boraca čije herojstvo i likove autorica rasvjetljava na najljepši način. Nadalje treba kazati kako se korice ove knjige trebaju otvarati s bismilom, a knjiga čuvati pored uzglavlja u svakoj bošnjačkoj kući, ali i ne samo bošnjačkoj.“ (Mustafa Smajlović, recenzent)
Ramzija Kanurić-Oraščanin objavljuje roman o Srebrenici „Vrijeme bez kazaljki“ sa željom da otrgne od zaborava sudbine tih ljudi nedužnog bošnjačkog naroda nad kojim je počinjen genocid na području prkosne zemlje Bosne (Kada kažem Bosna pod tim pojmom podrazumijevam i Hercegovinu kao sastavni dio historijske Bosne, op. a.), Podrinja, odnosno Srebrenice. Roman je preveden na engleski jezik, u kojem se radnja proteže u više stoljeća i jasno govori o deset počinjenih genocida nad nedužnim bošnjačkim narodom, sa posebnim osvrtom na dešavanja od 1992. do 1995. godine, i počinjeni jedanaesti genocid u julu 1995. godine u Srebrenici nad Bošnjacima Podrinja, odnosno Srebrenice. U recenziji akademik prof. dr. Ferid Muhić, između ostalog, kaže: „Roman Vrijeme bez kazaljki, književnice Ramzije Kanurić – Oraščanin, tematizira strahote zločina počinjenih nad Bošnjacima Podrinja tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršene od strane Srbije i Crne Gore u periodu 1992-1995 godine. U ovom kontekstu, riječ je o još jednom značajnom prilogu povijesti nepravde i stradanja koja nikada neće izgubiti svoju aktuelnost i univerzalno značenje poruke cijelom čovječanstvu.“
Poput Mercela Prousta, koji u svom životnom djelu, ciklusu od osam romana, „U traženju izgubljena vremena“, 1913-1928. godine (Put u Swanu, U sjeni procvjetalih djevojaka, Kod Guermantesa, Sodoma i Gomora, Zatočenica, Iščezla Albertina, Pronađeno vrijeme), ima osnovnu preokupaciju prošlost – ili izgubljeno vrijeme – i sav njegov umjetnički napor upravljen je da otkrije stvari i život u organskom traženju minulog vremena – tako i Ramzija Kanurić-Oraščanin ponire u prošlost Bosne i Bošnjaka, potaknuta nizom događaja u XIX i XX stoljeću koji su imali presudan uticaj na bošnjački narod. Spomenimo bar neke od tih događaja: Period od 1830. do 1850. godine kada je polomljen ekonomski i intelektualni bošnjački predstavnički sloj, okupiranje Bosne od strane Austro-Ugarske 1878., aneksija Bosne 1908., uključivanje Bosne i Hercegovine u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca 1918; Šestojanuarska diktatura srpskog kralja 1929. godine kada je ukinut Vidovdanski ustav iz 1921. godine u kojem je članom 135, tzv. „turskim paragrafom“, određeno da Bosna i Hercegovina ostaje u svojim sadašnjim granicama; sporazum Cvetković-Maček o podjeli Bosne i Hercegovine 1939. godine; 25. i 26. 11. 1943. godine u Varcar-Vakufu (Mrkonjić-Gradu) kada je Bosni vraćena državnost i kada je kao posebna federalna jedinica i ravnopravna republika, tj. država ušla u sastav buduće Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ), Cazinska buna 1950. godine u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (FNRJ), pad komunizma u Evropi 1989. godine, višestranački izbori u Bosni i Hercegovini 1990. godine za bh. parlament; agresija Srbije, Hrvatske i Crne Gore na državni teritorij Republike Bosne i Hercegovine 1992.-1995. godine; nepravedni Dejtonski sporazum 1995. godine… Zapravo, vidljiv je kontinuitet zlodjela nad Bosnom i Hercegovinom kao produkt velikodržavnih projekata naših susjeda, što autorica Kanurić-Oraščanin uviđa, osjeća i zabrinuta je za sudbinu i budućnost svoje domovine Bosne i Hercegovine.
Romanom „Nanin eglen“ (2021.) zaviruje u seharu prošlih vremena, istinite sudbine ispisuje arhaičnim bosanskim jezikom koji polahko, nažalost, nestaje. Završila i drugu monografiju „Perom do istine“, romane: „Vrisak tišine“, „Tragom dječjeg pisma“, „Izgubljene duše“ i autobiografsko djelo „Miris uspomena“ koja čekaju izdanja. Napisala je tekst i scenario za kratkometražni film „POŠTUJ SVOGA OCA“ u produkciji „VideoStudioGalactic“ koji je u trenutku pojavljivanja preplavio društvene mreže. Član je Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK).
Iz ENCIKLOPEDIJE BOŠNJAKA, u 2 toma; autora dr. Nazifa Veledara:
