Vildana Alibabić: ‘Ne boli toliko plaća, koliko boli nepravda!’
Nedavno su sindikati obrazovanja uputili pismo svim skupštinskim zastupnicima izražavajući nezadovoljstvo odnosom vladajućih prema njima. Odgovorila sam otvorenim pismom. Nakon toga stigao je i poziv za sastanak, i naravno otišli smo.
Nakon takvog sastanka dođeš kući i sjedneš, i počneš sebi postavljati pitanja pokušavajući shvatiti i pokušavajući naći odgovore zašto se dešava to što se dešava.
Najveća zamjerka sindikata je što trenutne vlasti USK selektivno povećavaju plaće drugim budžetskim korisnicima, a njima ni ne odgovaraju na pozive za razgovor. Osjećaju se diskriminirano u tom odnosu. Zabrinuti što je ministar promijenio Pravilnik za prijem u radni bez njihove suglasnosti, strahuju da se radi o izmjenama koje će omogućiti zapošljavanje podobnih. Nisam iznenađena, jer općepoznata činjenica je da je jedno od obilježja trenutne vlasti na USK da zapošljavaju ”svoje”. Da bi to mogli raditi, a da se zaštite zakonom, moraju mijenjati pravilnike.
Razgovarali smo o ”listi tehnološkog viška” i strahu da će se neko možda i nakon 20-30 godina rada naći na toj listi, a još gore…o isčekivanju, hoće li uspjeti ostvariti normu za iduću godinu ili neće…to ih izjeda. Rekoše i da se manipulira sa brojevima odjeljenja koja ne ispunjavaju pedagoške standarde, potrebe škola veće su od onih koje se prezentiraju. Spomenuše Pravilnik o napredovanju, prema kom su trebali napredovati u tri zvanja i po njima dobiti na plaću 30/60/90 KM, a to nije nikad ispoštovano uz obrazloženje da Pedagoški zavod nema kapaciteta da ocjenjuje radnike u obrazovanju po tom pravilniku.
Činjenica je da su radnici u obrazovanju slabo plaćeni, prosječno zarade oko 1.000 KM, ali to manje boli od nepravde, jer neki drugi dosežu plaće od više hiljada KM. Obrazovanje je uvijek bilo na dnu ljestvice vrijednosti rada. Dalje, apsolutno je neprihvatljivo da se ljudi koji su sudjelovali u nedavnom mirnom protestu ”pozivaju na razgovor u policiju”, nije li to klasična metoda zastrašivanja…, a poznato je da su podignute i tužbe na predstavnike sindikata za štrajk iz 2019. godine. Brdo je tu problema.
Nakon razmišljanja o tom sastanku, imam samo jedan zaključak.
Tvrdim da je ključ svih rješenja borba protiv korupcije i vraćanje ljudi sa znanjem u institucije sistema!
Suština je u tome da se jedno društvo opisuje kroz njegovu kulturu, običaje, politiku, ali i kroz sistem obrazovanja. Onakav kakav ti je sistem obrazovanja, takvo ćeš proizvesti društvo, a kako je popriličan broj naših sugrađana prihvatio koruptivni sistem dobili smo tvorevinu koja je narasla do takve veličine da je vrlo teško ne pretpostaviti da će progutati sve. To je živa masa koja raste i širi se, ljepljiva je i smrdljiva, i uzima sve pred sobom!
U koruptivnom društvu dobro obrazovan čovjek postaje endemska vrsta, jer postalo je normalnije otići negdje kupiti ili srediti brzinsku diplomu što se može, ne samo na privatnim već i na javnim univerzitetima. U takvim uvjetima ne možemo razgovarati o pojedincima sa znanjem koji su spremni suočiti se sa izazovima vremena u kojem žive, niti o razvoju društva znanja, o rješenjima dobrim za sve, već razgovaramo o (političkom) društvu najčešće loših đaka sa velikom samouvjerenošću da ona diploma koju su kupili ili nekako sredili, daje i pamet.
Ne ide to tako, zato uporno pokušavam nametnuti ideju da je prva i najvažnija stvar koju moramo nametnuti na USK, borba protiv korupcije u sistemu. Moramo se suočiti sa istinom da korupcija ima dva ključna partnera, onoga koji daje (narod) i onoga koji uzima (sistem). Ne možete je spriječiti ako ne locirate onoga koji je provodi, imenom i prezimenom.
Trebaju nam mehanizmi da se korupcija spriječi i kazni, tako ćemo spriječiti i da loši đaci uđu u politiku. Tada će biti lako napraviti prijedloge kako obrazovni sistem u našim okvirima unaprijediti, a potom ga svaki dan nanovo unaprjeđivati, prilagođavati trendovima. To ipak mogu samo znalci!
Obratite pažnju na govore ovih silnih emisara iz Evrope i SAD kojima je prva ili obavezna izjava da je BH društvo jedno od najkorumpiranijih u Evropi, i da je to ključni problem BiH.
Pa naravno!
