GRIJEH BI BIO
Otkinuti snovi mojih misli lebde u praznom hodu po ovom maglovitom oblačnom danu. U inat sivilu puštam srce da pjeva alejom lipa uz Unu. Opijena mirisom, lebdim. U haljini satkanoj od nade, srce koje čeka, ne zebe.
Na ukroćenim usnama zanijemio je vrisak
ogrebane duše. Hajde, pojavi se na pola puta, tamo gdje gluhi vjetrovi dijele pravdu
svom snagom, nama nemoćnima, tamo
gdje se zaledila moja misao, a
zamukla tvoja nedovršena riječ.
Dođi, pa da se okamenjeni u svojoj nježnosti utopimo u kapljicama ljubavi.
Svim prešućenim ljubavima potopimo naše grijehe i sakrijmo se zauvijek u ovoj otetoj ljubavi, jer ona se pojavila niotkud, uzela nas bez pitanja pod svoje, nas grešne.
Od sebe je ne možemo sakriti.
Tvoj lik i osmijeh u ovom crvenom
mirisnom ohrabrenju, klizi mi kroz zamuklo
grlo. Ovo naše za nekog je ništa, za tebe,
možda nešto,
meni, sve ono što je bilo dobro
u vremenu nelogičnosti za bezgrešne.
Čekaću da mi se tvoj lik u očima zaledi,
u isto vrijeme, na istom mjestu, pod lipom,
samo da još jednom, ovako nijema čujem,
da bio bi grijeh da se nismo voljeli.
Atina Mušić
