MIRISU MOJ
Sinoć mi je u san došetao miris tvoje kože, miris tvoga tijela.
Ubio je čežnju što venama mojim struji,
a davno je to bilo,
kad udisah tvoj miris pored rijeke
koja životom žubori.
Obećala ti si da ćeš mi u zagrljaj doći,
al’ opet su te ukrali iz mojih ruku.
Plašim se samoće i da mi nikad više
doći nećeš,
strah me da sam te onda posljednji put
u zagrljaju drž’o.
A sinoć si mi pohodila snove,
rekao nisam ti ni riječi,
samo su nam oči pričale
na sto načina tišine.
Otplovio sam s tobom
u zemlju naših snova i gledao igru
zelenila u očima koje volim.
Ljubio sam ti usne nježno,
a strastveno,
baš onako kako se ljubi
onaj koga voliš.
Onda se noć preobukla u bijelo,
san je iscurio kao zrak iz balona.
Prazan, ostavljen i sam,
osjećao sam kao da mi je neko
ukrao tebe.
Slomljen sam jer znam
da te još dugo vidjeti neću,
i sve više mislim,
da sam te pored onog drveta
pomirisao zadnji put.
Vrijeme neumorno bez tebe teče.
Ako preživim tišinu slomljenog srca,
preživjet ću svaku bolest.
Dođi draga,
da te bar u snovima pomirišem.
Atina Mušić
