Dika Bejdić:’A BILA MI JE SVE U ŽIVOTU’
Spajanje Petog i Sedmog korpusa Armije BiH na području između Bosanskog Petrovca i Kljuca, dalo je novu snagu za put slobode prema Sanskom Mostu i dalje…Logistika Sedmog bila je top tema medju borcima Petog korpusa. Tako su i novinari na terenu bili počašćeni nekom konzervom ili cigaretama. Kada mi je kiša bukvalno rastočila dotrajale antilopne mokasine, koje sam nosila na terenu, jer se lako kretalo u njima, pronašla sam kuću u kojoj je bila poredana obuća kao u prodavnici.To je bio ratni plijen nekog borca. Našao mi je patike moj broj i tražio dvadeset maraka.
Na sreću, moj kolega Zare koji je odmah nakon Oluje stigao u Bihać i krenuo na teren medju borce, požurio je da plati, tako da nisam stigla ni da kažem kako nemam te pare.
Tako je moja slika o borcima Sedmog korpusa blijedila. I ne samo zbog toga!
Ali, u potrazi za zanimljivom pričom, stignem u jednu kuću, gdje je bila mesnica za logistiku Sedmog korpusa.Pudin Han. Ispred kuće nekoliko ovaca neka krava zavezana.Ulazimo u prostoriju gdje se tranširalo meso. U bijelim mantilima, i zavezanim najlonskim keceljama dva mesara u akciji. Jedan se zove Mirsad. Njega je tražio kolega iz Njamačke, da mu prenese pozdrave i uruči miloštu od rodbine. Susret je bio nabijen emocijama. Prvo su se grlili, pa plakali, plakali i onda je krenula priča. Ko je gdje, kako je otišao, kako je preživio…nizala su se pitanja i dođoše do Omarske…kako je bilo, kako se spasio, gdje je porodica…Mirsad isprekidano priča i drži svoj mesarski nož u ruci. Naglo prekinu i reče :-Sa mnom više nikad ni jedan Srbin neće sjesti. Ne shvatajući trenutak u pravom smislu, kao da se našalim,rekoh :
-A ja Srpkinja! Zare povika da se šalim, a Mirsad zbunjeno stoji i sijeva očima. Zatim sam i ja rekla da se šalim i smirila situaciju. Ali nisam mogla obuzdati radoznalost. Tako je Mirsad ispričao da je bio i prije rata mesar u Prijedoru, imućan i ugledan covjek. –Nikada se nisam bavio nikakvom politikom. Zanimao me je samo rad.Mnogo sam radio i mnogo imao.Valjda je to bio razlog da me odvedu u logor i muče na sve moguće načine. Ali to me valjda i spasilo, jer su za moju slobodu očekivali otkup.
Tražili su pet miliona. Niko mi nije garantovao da me neće ubiti kada dobiju novac…Zato sam odlučio da pregovorima o novcu produžavam život, ali mučenja nisam mogao izbjeci…teška je to priča.
-Eto, kad kažem da je moja kćerka udata za Srbina i da je njihova kćerka meni bila sve na svijetu. Nisam mogao zaspati ni nakon najtežih poslova i putovanja, ako ne vidim to dijete.
Ispunjavao sam joj sve želje.Niko se s njom nije mogao uporediti. Sada, nakon logora i mučenja kroz koja sam prošao, ne želim ni to dijete da vidim. Poručio sam da mi ne idu na oči.- kazao je Mirsad.
Kasnije sam saznala da je bio zaštićeni svjedok protiv zločinaca u Hagu i da je nakon toga umro negdje u Kanadi.Nisam saznala je li uspio pobijediti bol i vidjeti unuku koju je toliko volio.