SREŠĆEMO SE OPET
Znam da ćemo se jednom opet sresti
u tvome ili mome gradu,
zar je to bitno?
U sudaru pogleda prosuće se med
iz tvojih očiju
po plavetnilu pogleda moga,
prostrujaće krv i
razliti crvenilo po obrazima
kao one noći dok šetasmo Obalom.
Izvadit ću ruku iz trošnoga kaputa i
posegnuti za tvojom.
Znam da ti je ruka hladna.
Sjećam se, uvijek ti je hladno
kada te sustignu sjećanja.
Brojaću uzdahe sjetne iz tvojih grudi,
poželjeću da te pritisnem uz srce.
Osjećam da drhtiš.
U čijem si se zagrljaju toliko polomila
pa se plašiš i onih koji te vole?
Popucaće šavovi
kojima smo zakrpili srca.
Poteće potoci iz tvoga oka
kao slapovi tvoje Une.
Dani nam pobjegoše kao plahe srne
niz otvoreno polje,
a mi ih živjeli nismo.
Oprosti mi ljubavi,
i vjetar će da te moli,
oprosti mi ljubavi,
ja nisam prestao da te volim.
Atina Mušić
Foto: Dževada Štancl
