Trodnevno druženje fudbalskih asova sa eks-Ju prostora završeno sinoć u restoranu ,,Salaš“ nadomak Podgorice

Trodnevno druženje fudbalskih asova sa eks-Ju prostora završeno sinoć u restoranu ,,Salaš“ nadomak Podgorice


Ljudi, da li je ovo moguće?!Foto: Pobjeda/Dobrilo Malidžan
Davor Kažić

Stisak ruke, prijateljski zagrljaji, emotivni pozdravi i nada da će se nekada u budućnosti ponoviti ono što je organizovano u Crnoj Gori. Trodnevno druženje velikih fudbalskih asova sa prostora bivše Jugoslavije, koji su slavu čarobne igre pronosili stadionima ondašnje države, Evrope i svijeta sedamdesetih, osamdesetih, pa i devedesetih prošlog vijeka, završeno je sinoć na ,,Salašu“.

Kako je sve i počelo u Ulcinju – nostalgično, pomalo sjetno, strastveno, iskreno, s ljubavlju bilo je u elitnom restoranu nadomak Podgorice. Ispričano je bezbroj anegdota i vraćeno sjećanje na duele u Beogradu, golove u Rijeci, pobjede u Novom Sadu, preokrete u Mariboru, vatrene dočeke u Splitu, Podgorici ili Prištini.

A za sve što je krenulo iz najjužnijeg crnogorskog grada doslovno bi moglo da se kaže isto što je na Poljudu izgovorio čuveni komentator Mladen Delić kada je Jugoslavija u nadoknadi dala gol za pobjedu protiv Bugarske (3:2) kojim se plasirala na Evropsko prvenstvo 1984. godine.

– ,,Ljudi moji, je li to moguće“…



Strijelac odlučujućeg pogotka bio je Cetinjanin Ljubomir Radanović, koji ovih dana svjedoči o do sada neviđenom spektaklu u regionu.

– Ljudi, da li je ovo moguće?! Fascinantno. Ponosan sam na Ulcinj i Crnu Goru, na ljude koji su bili uključeni u sve ovo. Jedna nevjerovatna priča koja nas je poslije toliko godina spojila. Neke od bivših saigrača i rivala nijesam vidio tridesetak godina. Mnogo sam srećan. Poslali smo najljepšu moguću poruku. Bez obzira na sve što se dešavalo kod nas, ostala je kolegijalnost, ljudskost, sve one stvari koje dolaze preko sporta. Svi smo ovih dana puni emocija, ali evo došao je trenutak da se rastanemo. Vjerujem da će se ovako nešto jednog dana ponoviti – rekao je Radanović za Pobjedu dok je trajao dernek na ,,Salašu“.



Foto: Pobjeda/Dobrilo Malidžan

Unutar i ispred restorana pljuštale su fotografije. Najtraženiji su bili ,,hajdukovci“ – Ivica Šurjak i Ivan Gudelj.

Nekoliko navijača splitskih ,,bilih“ došlo je da pozdravi legendarni dvojac koji je igrao pod Marjanom.

Donijeli su zastave, dresove i šalove da posebnim trenutkom ovjekovječe susret sa ikonama Splita.

– Uživao sam ovih dana. Moram reći da je bilo prelijepo. Sami doček u Ulcinju, pred puno ljudi, među kojima su bili i moji ,,hajdukovci“, je nešto posebno. Osjetili smo dobrodošlicu i puno emocija. Sreo sam se sa starim prijateljima. Godine čine svoje, ne družimo se često, ali ova ideja da ponovo budemo skupa je apsolutno uspjela. Pun pogodak. Mi smo bili aktivni davno, davno, odradili smo svoje što se tiče igre, ali i pored toga osjetili smo koliko je Ulcinjanima bilo drago što smo došli. Ovako vidiš da te ljudi vole i poštuju za ono što si uradio. Pamtiću ovo. Zaista sam prijatno iznenađen – za Pobjedu kaže Šurjak, bivši fudbaler Hajduka.



Foto: Pobjeda/Dobrilo Malidžan

Još jedan nekadašnji član ,,bilih“ posebno je u žiži.

,,Ivanova ulcinjska igra“ posve je uspjela. Gudelj je na jugu Crne Gore promovisao film i knjigu o sebi. Juče je dijelio autograme i potpisivao ,,Hajdučku priču“, autora Blaža Duplančića.

U dupke punoj sali restorana nije se znalo ko je od koga veće ime. Svi su rođeni šampioni, veličine u pravom smislu, vrhunski golmani, defanzivci, vezisti, golgeteri, bivši reprezentativci, treneri… A nadasve – ljudine.

Ipak, najveći aplauz dobio je Pavle Pepđonović, idejni tvorac, inicijator i pokretač svega, ključni čovjek jedne ovakve manifestacije.

– Ja sam samo vojnik svega ovoga. Ovo je jedan vulkan, ovo su emocije. Nijesam sve mogao da zamislim na ovakav način. Ušuškali ste me dok smo razgovarali kada smo krenuli u sve. Dali ste mi nadu da ćemo se ovo realizovati. Da me je neko hladno prihvatio – i ja bih se ohladio od ovoga. Reakcija je, međutim, bila najbolja moguća i vjerovao sam da možemo. Vi ste ,,krivci“ i hvala vam na tome. Srce mi je puno što je ovoliko asova bilo dio priče -rekao je Pepđonović, uz zahvalnost svim ljudima koji su doprinijeli uspjehu njegove zamisli.

Među prisutnima bio je i nekada jedan od najboljih bekova – Zoran Zoja Vorotović, čiji je zdravlje narušeno nakon saobraćajne nezgode 2001. godine.

Bivši igrač Sutjeske, Budućnosti i Crvene zvezde živi teško, kao podstanar i za njega su prethodnih dana u vidu pomoći prikupljena određena novčana sredstva.

Od Ulcinja i Crne Gore – punog srca, iskreno, ljudski i čestito.

Za anale – novembar 2022.

Autor:
Davor Kažić