HEJ, VI!
Od mnogih kojima se posvetiš, za koje uložiš trud, u koje vjeruješ, očekuješ da će te poštovati i održati obećanje. Ne, nisu to likovi iz realne drame na koje možeš računati. To su samo egoisti, samoljubivi licemjeri bilo da su navodno bliski, klasični primitivci ili tzv. intelektualci,naučnici, samozvani umjetnici, bez osobine da ikada prime kritiku…
Ali radi vas dobrih, najboljih, a jednostavnih, anonimusa i poznatih, naučnika, umjetnika, stolara, voćara,
svaštara i svih ostalih , osjećam se bogat… Jer vi, prijatelji i dobri drugari koji i zagrlite riječju i opomenete, iskreni poznanici, vi jeste blago. I vrelo bistre vode gdje se duša napija. I mirisni proplanak gdje pluća prodišu i gdje se umorno srce odmori. Samo s vama smisla ima i kad djeluje da ga nema.
Dostojevski reče da će ljepota spasti svijet. Vi ste ta ljepota… Svijeta… I u svijetu. I da vas u njemu nema, sunce ljudskosti bilo bi mu potpuno strano. Nekad vas upoznam sasvim spontano. Nekad se poznajemo samo virtuelno, ali osjetimo gejzir kosmičke energije bliskosti. Neke upoznam, a ne vidim mnogo vremena, ali znamo se… I pulsiramo u ritmu obostranog prepoznavanja.
Hranimo se mislima jedni o drugima. Slikama naših djetinjih osmijeha. I brižnošću jednih o drugima koju niko ne može kupiti. Ako to nije ljubav, e onda ne znam šta je.
Čak bez truna patetike, puštamo suzu po kojoj se mogu pisati romani. I sasvim dobro, znamo da smo tu… U neotuđivom jedinstvu golemog svemira…
S.T.
