KUĆA OD SVILENOG SRCA
Postoje slike iz živoga sna, nedokučive, a bliske,
Idilične,
a dusi voljenih
slične.
U njima su ruke spravile melem čarolije neotrgnutih zagrljaja.
Tamo su njene grudi izmislile uzdah vječnih heruvima,
a riječi joj plamene stapale sante sa krajnjeg sjevera moga postojanja.
Tamo sija lice Heliosa i onda kada se vazduh boji crnom. I njen glas tamo postaje ples.
Kao magneti lijepe se usne .Dvije obale u sebe unose rijeku.
I sve što se znalo
postaje tao.
Tamo me kadar kamere njenog pogleda pokriva beskrajem dva svemirska mora.
I plovi se tamo lađama nebeskog Posejdona.
I pjesma mornara obesmišljava brodolome zemaljske.
Postoji i jedna sasvim stvarna, sasvim topla i sasvim čvrsta
Kuća od svilenog srca.
I u njoj krevet s posteljom od zvijezda.
I zvijezde dodiru date.
Ona i ja i sve sto postoji zivotno se krece,
a zaslugom stoji….
Nahranjeni povjerenjem,
Svima bitni, svi smo jedno.
I svi
Sasvim svoji.
S.T.
