SREĆOM TE ČASTIM
Ruža sam raskošna mirisa i duha
što dobrotom zbori.
Svakog opčinim mirisom, a
niko ne zna koliko me vlastiti miris
guši do boli.
Teške su moje opojne čari
k”o brod što po nemirnoj
pučini plovi.
Stižu me brodolomi, a
moje trnje je mehko
pa mu svaka topla riječ godi.
Riječi tanane,
probrane
iz grudi
miris mi mame.
Zamirišem magijom
kao ni jedna druga
u cvjetnoj bašti.
Zaboravim istinu
da ljudi su loši,
ne primijetim da njihove laskave riječi,
trnje mi lome.
Ostanem stabljika gola i
svako me slomiti može.
Ubiti ljepotu u jednom pokretu,
tako je lahko.
Padahu suze iz latica mehkih i
svaka tugu u sebi krije.
Padaju latice
kao srušeni snovi.
Prolazniče, srećom te častih
u svome ružičnjaku prepunom sreće,
a ti me zgazi baš tamo
gdje najviše peče.
I ništa više isto nije i
srce sve tiše u meni bije.
Slutim da brzo doći će kraj.
Atina Mušić
